Prvoklasne imaju dobro razvijen korijenov sustav, s najmanje pet osnovnih žila dužih od 20 cm i nadzemni dio ne manji od jednog metra. Za orah je to 1,5 m ili 2 m, ovisno od toga hoće li se deblo koristiti za tehničku preradu ili ne. Promjer debla iznad spojnog mjesta ne bi smio biti manji od 10 mm. Poželjno je da se na sadnici nalazi nekoliko ili više prijevremenih grančica, ovisno od njezina tipa. Spojno mjesto podloge i nadzemnog dijela mora biti dobro sraslo, a pupoljci neoštećeni.
Za sadnice ostalih voćaka, u skladu s njihovim biološkim osobinama, važe drugačiji standardi. Prve klase kod maline i kupine moraju imati debljinu izdanaka od 8 do 12 mm, visinu zdrvenjenog dijela izdanka na visini od 50 cm i kvalitetan korijen s 5 žila dužim od 5 do 10 cm.
Detaljan pregled i što brži transport
Prilikom nabave i prije pakiranja, treba ih još jednom detaljno pregledati, a onda složiti u snopove od pet, 10 ili 20 sadnica ovisno od vrste, sorte, podloge i razvijenosti (razgranatosti). Treba voditi računa da korijenov vrat (pravi ili lažni) svih bude približno na istoj visini. Pakiranje se može obaviti ručno ili strojno, a najčešće se koriste polietilenske vrećice (sa ili bez supstrata) u kojima mogu ostati svježe duži period.
Za pakiranje se mogu koristiti i slama, kukuruzovina i rogoz. Mogu se transportira na različite načine (automobilima, kamionom, željeznicom, avionom, brodom). Veće količine prevoze se hladnjačama (0 do 1 oC i 90 do 95 posto vlage zraka) ili eventualno kamionima s ceradom. Ne treba ih transportirati po mrazu, a na odredište ih treba dopremiti što prije, bez oštećenja i potpuno svježe.
Ako su duže vrijeme prevožene onda njihov korijen prije sađenja treba potopiti u čistu vodu i u njoj držati 12 do 24 sata, kako bi se osvježile. Ukoliko se iz bilo kojih razloga dogodi da se ne posade odmah poslije preuzimanja, onda ih treba dobro utrapiti i osigurati od isušivanja, izmrzavanja, glodavaca, stoke i neželjenih posjetitelja.
Priprema za sadnju
Preuzete i transportirane sadnice moraju se sačuvati do trenutka sadnje. Bez obzira na vremensko razdoblje od preuzimanja do sadnje, moraju se utrapiti kao što sam naveo, kao da će ostati u trapu duži vremenski period. Prilikom trapljenja treba odvojiti i vidno obilježiti sorte, a ako se jedna sorta uzgaja na više podloga onda odvojiti i podloge.
Radi veće sigurnosti, potrebno je napraviti plan trapa i prekriti ih rastresitom i usitnjenom zemljom do spojnog mjesta. Trapljenje može biti i pijeskom. Ako je preuzimanje sadnica obavljeno u jesen i postoji mogućnost da će ostati u trapu tijekom cijele zime, onda humak treba biti veći prekriti ih iznad spojnog mjesta da ne bi došlo do izmrzavanje korijena. Tako utrapljene, različitim sredstvima za deratizaciju se štite od poljskih miševa i drugih glodavaca. Ukoliko to vremenske prilike zahtijevaju, povremeno se zalijevaju.
Ako je korijen isušen zbog dugog i nepovoljnog transporta, preporuka je da se osvježe potapanjem korijena u vodu u trajanju 10 do 12 sati, a u slučaju jače dehidratacije može i duže (do 24 sata).
Najbolje saditi u jesen
Iz trapa treba vaditi i pripremati za sadnju onu količinu sadnica koja se može posaditi u narednih dva do tri sata. Neposredna priprema se sastoji od skraćivanja mehanički oštećenih i izmrzlih korijenova. Rez treba izvesti oštrim voćarskim škarama do zdravog tkiva. Neoštećen korijen nije potrebno skraćivati, osim u slučajevima kada je predug i može praviti smetnje pri sadnji.
Tako pripremljene, neposredno prije sadnje, treba držati u vodi ili kaši napravljenoj od jednog dijela goveđe balege, dva dijela ilovače i jednog dijela vode. Tijekom rada, korijen se ne smije držati izložen suncu ili vjetru.
Najbolji rezultati postižu se jesenskom sadnjom, osim na vlažnim i teškim tlima kada se izvodi proljetna sadnja voćnih sadnica. (Agroklub)
