Nakon što smo dobili i objavili podatke o površini vinograda i broju trsova u Zadarskoj županiji, prema kojima imamo 1,2 tisuće hektara pod vinogradima s 5,3 milijuna trsova i svega 590.000 litara vina, nametnulo se pitanje zašto smo kao sedma vinogradarska županija u državi svega 15. prema prijavljenim proizvedenim količinama vina. Naime s 5,3 milijuna trsova, čak i da je rod ograničen, svakako je očekivati barem 5 ako ne i 10 milijuna kilograma grožđa. Pa da je randman i loš, to bi dalo pet milijuna litara vina, a ne deset puta manje? Potražili smo odgovore o tom neskladu vinogradarske i vinarske proizvodnje.
Primjer loše godine
Prvi odgovor dajemo na temelju prethodnih podataka koje smo dobili u Agenciji za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, za zadnju kalendarsku godinu, 2023.. Riječ je o jednoj od najgorih vinogradarskih i vinarskih godina, kad su količine u pitanju.
Konkretno, 2023., prema svim procjenama i pokazateljima struke, imali smo 40% manji urod od redovnog. Umjesto očekivanih 9 tisuća tona, na prethodno spomenuti broj panja, dobilo se te godine nešto više od 5 tisuća tona grožđa. Razlozi su nam poznati, golema količina kiše i ekstremne temperature, idealni vremenski uvjeti za razvoj svih vrsta bolesti na čelu s pepelnicom, plamenjačom, a negdje je bilo i tuče. Jake kiše onemogućavale su ulaz u vinograde, a kad se i moglo ući, bilo je već kasno, jer bolesti su se enormno brzo širile. Odgovor na pitanje kako je moguće da smo proizveli svega 590 tisuća litara vina, potražili smo i kod proizvođača.
Tri razloga manje proizvodnje
- Ovdašnji se urodi po hektaru ne mogu usporediti s urodom u kontinentalnim dijelovima zemlje, pa ni s istarskim. Mi u MasVinu proizvodimo vino koje, osim geografskog podrijetla, ide na oznake vrhunskih vina. Struka i zakonski propisi kažu kako za takva vina smijemo imati urod po hektaru do 10 tona, a tako je i sa zaštićenim vinima najviših oznaka i po Francuskoj (AOP), Italiji (DOC ili DOCG) i drugdje. Mi ovdje u kamenom vinogradu dobijemo tri puta manje. Ni navodnjavanjem se ne možemo približiti toj dopuštenoj količini uroda po hektaru, dok kolege u nekim drugim područjima, ne sa svim sortama, ali s velikom većinom kod njih udomaćenih sorti, dobivaju puno više od nas. I kod drugih kolega u ovoj županiji nije očekivati niti približno takav urod. Dakle, kombinacija tla i klime koju ovdje imamo, jedan je od ključnih razloga za taj nesrazmjer između broja panja i uroda grožđa, pojašnjava predsjednik Udruge vinara Zadarske županije Radoslav Bobanović.
Uz to, prema nekim saznanjima, značajan dio vinogradara isključivo grožđe prodaje, a neki samo od jednog dijela količine grožđa proizvodi vino.
- To je sljedeći razlog. Dakle, značajne količine ovdje proizvedenog grožđa završe kao vino u drugim djelovima Hrvatske. Ovdašnja kvaliteta grožđa poznata je, pa mnogi značajni i istaknuti vinari iz zemlje posežu za ovdašnjim grožđem. Dio ljudi je od prije u toj tradiciji proizvodnje grožđa za prodaju, bez ambicije ka profesionalnom vinarskom putu. Konačno, za to su potrebna i vrlo značajna sredstva, prostor, oprema i znanja, kaže Bobanović.
Treći je razlog vjerojatno taj što ogroman broj malih proizvođača grožđa, a mnoštvo ih je s manje od pola hektara površine, radi vino za sebe, a ne za tržište.
- Tradicija je bila upravo u vinogradima koje su ljudi gajili kako bi imali vino za sebe i obitelj i nisu ga stavljali na tržište, a mnogi mali posjednici i danas tako rade, kaže Bobanović.
Naravno, ne možemo isključiti i to da ih dio ni ne prijavljuje da proizvodi i trži vino.
S lošom vinogradarskom 2023., kao i objašnjenjima o uvijek manjem urodu, tradiciji prodaje grožđa, te neprijavljivanju proizvodnje za sebe smo ipak bliže odgovoru zašto ovdašnja “vinska revolucija” nije dovela do značajnijeg uvećanja količina vina u prometu, iako je dovela do iznimnog uvećanja kvalitete ovdje proizvodenih vina.
Neka se vina sa zadarskog područja upisuju u Zagrebu
U daljnjem traženju odgovora, ili potvrde prethodno navedenog, obraćamo se i Nikolini Paleki, istaknutoj enologinji i voditeljici Uprave za stručnu podršku razvoju poljoprivrede Zadarske županije, Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva.
- Svakako, kod nasrazmjera potencijalnih količina vina, u odnosu na broj trsova, moramo znati da je urod svake godine drugačiji i da ima boljih i lošijih godina, a 2023. bila je po urodu loša godina. Ovisno o sortama i klimatskim i drugim prilikama, urod po panju je različit i sigurno, ako navodite primjer graševine u Slavoniji ili Cabernet Sauvignona na kraškom terenu, u nas će rezultati u količinama biti različiti. Kad je u pitanju proizvedena količina vina, navode se samo ona vina koja imaju službeno rješenje o puštanju u promet na tržištu, dakle, rješenje Zavoda. Sigurno je da veliki dio malih proizvođača ne stavlja vino na tržište, već ga radi za sebe. I imamo značajan broj vinogradara koji prodaju grožđe, a vino ili uopće ne proizvode ili proizvode manje količine za sebe, a i dio vinara proizvodi tek dio vina za tržište, a značajne količine grožđa prodaje proizvođačima iz drugih krajeva, kazala je Paleka.
Pridružili smo tome i činjenicu da se vina benkovačke vinarije upisuju matičnoj kući Badel 1862 i pišu Zagrebu.
- Nelogično je, ali točno da se vino ovdje proizvedeno ne piše u Zadarsku županiju. Naime, Agencija za plaćanja u poljoprivredi, pripisuje proizvodnju vina županiji u kojoj je sjedište tvrtke, a kako je sjedište Badela 1982, čiji smo sastavni dio, u Zagrebu ta se vina pripisuju Zagrebu, pojašnjava direktor Vinarije Benkovac Božo Škara.
Kako se u ovdje radi o više od 400 tona grožđa, zasigurno je riječ o najmanje 250 tisuća litara vina koje se, umjesto Zadarskoj županiji, pripisuju Zagrebu.
Prema našem saznanju, svi ostali profesionalni proizvođači vina u našoj županiji imaju ovdje i domicil, pa su ostale količine registrirane.
