Upravo dok se pripremamo za finalni dio Tuna, Sushi & Wine Festivala, koji traje do 13. travnja, Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i ribarstva je objavilo Pravilnik o raspodjeli državne kvote za ribolov plavoperajne tune u 2025. godini, kojim je dopušten izlov 1.057,97 tona ove “kraljice i hraniteljice oceana”, kako je zove svijet.
Posao u kojem su Zadrani pioniri i šampioni Hrvatske
Posao s uzgojem tune u Jadranu, ali i cijeloj sjevernoj zemljinoj hemisferi, počeo je u Kalima. Tuna je stoljećima bila hraniteljica ljudi koji su živjeli uz obale oceana i otočja. Potkraj 20. stoljeća dogodio se enorman prelov tune, čemu je kumovala ljubav Japanaca za sushi i sashimi specijalitetima. Oni se rade najviše od plavoperajne tune (bluefin), pa je u Australiji ograničen ulov. No naši dosjetljivi iseljenici u Port Lincolnu ulovljene tune u mrežama dovode do zona uzgoja s kavezima, u kojima ih dohranjuju kako bi dobili veće količine od onih koje su im dozvoljene kvotama. Ekipa kaljskih iseljenika odlučila je ovaj “know how” prenijeti u domovinu, pa u Zadarskoj županiji osnivaju Kali Tunu za kavezni uzgoj tuna.
Projekt je započet krajem 1995. godine, samoinicijativno zaslugom nekolicine iseljenika i Dragana Vidova iz mjesta Kali na otoku Ugljanu, i razumijevanjem Zadarske županije koja se u trokutu Šime Prtenjača, dr. Petar Kragić i Damir Valčić osmjelila u potpuno zakonski nedefiniranom području izdati im koncesije. Visoke cijene u Japanu bile su i ovdje glavni mamac. Kali tuna postao je jedan od najuspješnijih hrvatskih izvoznih projekata. Eksperimentalnu proizvodnju započeli su 1996. godine u svom tunogojilištu uz otok Iž, kad su na japansko tržište plasirali prvih 39 tona tuna. Uskoro niče još pet tuno uzgajivača, Jadran tuna, Marituna i Adriatic tuna u Zadarskoj županiji te Brač tuna i Drvenik tuna u Splitsko-dalmatinskoj. Zadar je i tada i sada epicentar ovog posla, jer trenutno u zemlji u ovom poslu imamo Sardin iz Postira, dok su Kali Tuna, Jadran Tuna i Pelagos Net Farma zadarske tvrtke. Zadrani su kao pioniri prenijeli i drugima u Sredozemlju ova znanja, kao uostalom svojevremeno i uzgoj brancina i podlanica, da bi ih “učenici” enormno nadmašili. Tako je i s tunom, pa je Hrvatska sad treći uzgajivač na Mediteranu.
Ekonomsko značenje i zadaće ICCAT-a
Hrvatski tunolovci uglavnom love na području Jabučne kotline i Blitvenice, gdje ima najviše srdela i inćuna, koji su tunama glavna hrana. U Hrvatskoj se godišnje proizvede oko 5 tisuća tona plavoperajne tune, a vrijednost proizvodnje varira oko 40 do 50 milijuna eura, ovisno o odnosu jena s drugim valutama. U početku su tune lovljene bez ikakvih ograničenja i odredbi, dok Hrvatska nije postala članicom ICCAT-a.
ICCAT je Međunarodna komisija za očuvanje atlantskih tuna osnovana na Konferenciji Plenipotentiaries koja je pripremila i usvojila međunarodnu Konvenciju za očuvanje Atlantske tune potpisane u Rio de Janeiru 1966.. S ciljem opravka stokova sjeverne plavoperajne tune, ICCAT je tijekom godina uvodio različite mjere zaštite, prvenstveno dozvoljenu minimalnu ulovnu veličinu, razdoblja zabrane ribolova, ulovne kvote i različite mjere kontrole ulova. Kad je Hrvatska pristupila članstvu 2006. godine, ICCAT je propisao minimalnu ulovnu masu tune od 30 kg. Kako je tuna migratorna vrsta, naša struka i ribari vodili su “rat” da bi dokazali kako su tune istog stoka u našem Jadranu znatno manje. Uspjeli su, pa je napravljena iznimka za ulov tuna na području Jadranskog mora, gdje je dopušten ulov tune minimalne mase od 8 kg, ali isključivo u svrhu daljnjeg uzgoja, dok je dopuštena minimalna masa za stavljanje na tržište ostala 30 kg. U 2006., ICCAT donosi odluku o produženju zabrane ribolova na Mediteranu s jednog na 6 mjeseci u godini, od 01. srpnja do 31. prosinca. Sad se dozvoljava ribolov tuna mrežama plivaricama u trajanju od mjesec dana u jednoj godini, a lovostaj traje ostalih jedanaest mjeseci. U 2006. godini znanstveni podaci su pokazali da su tune na istočnom Atlantiku i Mediteranu ugrožene, pa se ulovna kvota postepeno smanjivala od 2007. do 2009. godine. Međutim, u 2010. godini došlo je do vrlo značajnog smanjenja ulovne kvote na samo 13 500 tona, te na čak 12 900 tona u 2011. godini. Posljednjih godina godišnja ulovna kvota se povećava, pa se i Hrvatska, od nekad svega 300-tinjak tona, vratila na 1.000 tona. Kvote se striktno kontroliraju i mjere.
Raspodjela ovogodišnjih 1.057,97 tona
Pravilnikom o ribolovnim mogućnostima i raspodjeli državne kvote u 2025. godini za ribolov plavoperajne tune, Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i ribarstva raspodijelilo je državne kvote na gospodarski i negospodarski ribolov. Ciljani gospodarski ribolov za plivarice tunolovke je 880 tona, kvota za izlog udičarskim alatima je 120 tona, za sportski ribolov 5 tona, rekreacijski ribolov za trofejne primjerke 6,25 tona, ribolov za znanstvene svrhe 1 tona, potom kao prilov - ribolov na temelju Odobrenja za gospodarski ribolov na moru okružujućom mrežom plivaricom srdelarom sa 17,72 tona i ribolov na temelju Odobrenja za gospodarski ribolov na moru igluna plutajućim parangalom s 28 tona, što je ukupno 1.057,97 tona.
Ako se ukupna ulovna godišnja kvota iz gospodarskog ribolova za plivarice tunolovke, sportskog ili rekreacijskog ribolova ne iskoristi do kraja njihove ribolovne sezone, ostatak ulovne kvote ili njegov dio Ministarstvo može preraspodijeliti na udičarske alate u gospodarskom ribolovu i/ili na prilov i/ili na ribolov u znanstvene svrhe. Kvota su podjeljene i po kapacitetima flote. Ulovna mogućnost po plovilu, sukladno ICCAT-u, je takva da plivaričari tunolovci s preko 40 m mogu uhvatiti po 70,70 tona, oni od 24 do 40 m po 49,78 t, manji od 24 m po 33,68t, dok plovila koja obavljaju ciljani ribolov tune udičarskim alatima smiju uloviti do 5 tona. Ministarstvo propisuje i da broj plovila koja sudjeluju u ribolovu plivaricom tunolovkom ne smije biti veći od 18, a broj plovila koja sudjeluju u ciljanom ribolovu tune udičarskim alatima, ne smije biti veći od 12.
Ribolov plavoperajne tune plivaricama tunolovkama dozvoljen je od 26. svibnja u 00:00 sati do 1. srpnja u 24:00 sata ili do iskorištenja dodijeljene ulovne kvote unutar tog razdoblja.
Iznimno, ribolov plavoperajne tune u Jadranskom moru (GSA 17 i GSA 18) plivaricama tunolovkama koje obavljaju ribolov za potrebe uzgoja dozvoljen je od 26. svibnja u 00:00 sati do 15. srpnja u 24:00 sata ili do iskorištenja dodijeljene ulovne kvote unutar tog razdoblja. Ribolov plavoperajne tune u ciljanom gospodarskom ribolovu tune udičarskim alatima dozvoljen je od 15. veljače u 00:00 sati do 31. prosinca u 24:00 sata, ili do iskorištenja dodijeljene godišnje ulovne kvote unutar tog razdoblja. Ribolov plavoperajne tune u sportskom ribolovu dozvoljen je od 1. svibnja u 00:00 sati do 1. studenoga u 24:00 sata, ili do iskorištenja dodijeljene godišnje ulovne kvote unutar tog razdoblja.
Mijenja se i rok za podnošenje Zahtjeva za izdavanje Odobrenja za ribolov plavoperajne tune u tekućoj godini, pa je s 20. ožujka produljen do 15. travnja.
Zadarski udio
Prema dozvoljenim godišnjim uzgojnim količinama 2022. od ukupno čak 5.970 tona, prednjače tvrtke koje su se pozicionirale u Zadarskoj županiji - Kali tuna i Jadran tuna, slijede ih Sardina u Splitsko-dalmatinskoj s 1.400 tona i Pelagos net farma u Šibensko-kninskoj županiji s 1.200 tona. Stvarna ukupna proizvodnja na državnoj razini, prema podacima Uprave ribarstva iz 2022. godine, iznosila je 3.271 tona.
No, navedeno se i mijenja. Zadnje promjene kažu kako je Jadran Tuna d.o.o., Lea i Milana Mandića,a povezana s Pelagosom Ante Gotovine, dobila rješenje od Ministarstva za povećanje kapaciteta uzgajališta tuna kod otoka Gira kod Vrgade s dosadašnjih 1500 na 2500 tona tune godišnje. Gotovina je 2015. prenio koncesiju za uzgajalište kod otoka Gire s Pelagosa na Jadran tunu, a svoja je premjestio prema Murteru, a prošle godine Pelagos je dobio odobrenje za novo uzgajalište tune kod Lavdare. Dakle, kao i od začetka, najveći posao kao i uvijek u marikulturi odvijat će se u Zadarskoj županiji.