Udruga veterana nogometnog kluba Bibinje, prva uopće registrirana veteranska sportska udruga u Republici Hrvatskoj, prigodnim malonogometnim utakmicama i svečanom večerom proslavila je izuzetno vrijedan jubilej, 25 godina postojanja, uspješnog rada i djelovanja.
- Uz bogat stol, na svečanosti dodjele diploma i razmjeni darova, s nama su bili i stariji članovi kluba te dragi prijatelji iz Koprivnice, Gruda, Gospića, Pelješca, Varaždina i drugi, ponosno će Stipe Iglić, predsjednik udruge Veterani Bibinje.
Ljubav prema Bibinju i domovini
Klub je u 25 godina djelovanja imao šest predsjednika, tu časnu ali i zahtjevnu dužnost su obnašala petorica Bibinjaca. Prvi predsjednik bio je Ive Kero, potom Valter Kero, Milan Šimunić – Miđo i Goran Lukić - Banjere. Potom je po drugi put predsjednik bio Milan Šimunić – Miđo kojeg je naslijedio Joso Sikirić – Kockica. Aktualni predsjednik je Stipe Iglić.
- Dok smo bili mlađi igrali smo veliki nogomet, sad igramo samo mali nogomet. Igramo na turnirima u Bibinjama i drugdje. Česta su putovanja na prijateljske susrete u Koprivnicu, Varaždin, Grude, Gospić i na Pelješac, s obveznim uzvratnim susretima. Mi smo ne samo veliki i iskreni prijatelji, nego velika obitelj, poručio je “vječni” tajnik udruge Tomislav Fuzul, dobro znani Tome Tuta.
Veliko, dugogodišnje prijateljstvo Bibinjci imaju s ekipom iz Koprivnice s kojim ih je povezao sad pokojni Mladen Frleta, Bibinjac koji je živio i radio u Koprivnici
- Imali smo brojna putovanja koji će nam trajno ostati u sjećanju. Ipak bih izdvojio dvodnevni izlet, hodočašće u hrvatski grad patnje, herojski grad Vukovar, kaže Miđo, istaknuvši kako još u njima snažno tinja ponos zbog posjete gradu heroju Vukovaru, koji je u njima probudio veliku ljubav prema domovini i istinski ponos i zahvalnost.
Spektakularni turnir, kraljevska gozba, pjesma
A na bibinjskim Talinama u Starom selu, istinske povijesti, duše i srca Bibinja, kraljevska gozba za oko 120 domaćih i dragih gostiju, tko zna sve otkuda. Pred svečanu večeru molitvu je predvodio ovdašnji župnik don Valter Kero.
- Među nama su i načelnik Šime Sekula, direktor Čistoće John Ivan Krstičević, Ante Frleta “Pulić, naši prijatelji Viktor Grancarić iz Dikla, Mario iz D-Marin Dalmacija, Bibinje-Sukošan, nabrajali su slavljenici.
Pjesmu su predvodili Ivica Ićo Sikirić i Antonio Sekula, odnosno legendarna klapa Bibinje, a nisu zaostajali ni brojni drugi Bibinjci koje prati izuzetno dobar pjevački glas.
- Svoje poznate životne anegdote i pjesme je recitirao dobro znani Ante Sikirić Krivin čiju pjesmu ‘Croatio iz duše te ljubim’ pjeva cijela Lijepa Naša i iseljena Hrvatska. Sve je kamerom “snimao” legendarni novinar Ante Lisica Čimo, istaknuo je Marin Sikrić iz Torkula, koji je oduševljen slavljeničkom tortom, koju je izradila bibinjska meštrica Angela Lukić.
Prethodno je održan malonogometni turnir između dvije momčadi bibinjskih veterana i veterana iz Gospića i Gruda.
- Djelitelj pravde je bio Josip Bralić, uglas će Bore Režan i Jure Lisica, voditelji ekipa Veterani Bibinje I i Veterani Bibinje II.
Burna i bogata povijest Bibanuma - Bibinja
Najmasovniji sport u Bibinjama je nogomet, odbojka je Bibinjcima u genima, a šah je najtrofejniji sport. Dakako tu su i karataši koji su dosad osvojili stotine medalja, te košarkaši, planinari, ribolovci, ronioci.
- Povijest Bibinja počinje prvim tisućljećem. Još u doba rimskog carstva neki Vibius ili Bibius, vjerojatno patricij ili isluženi vojni veteran, imao je svoj posjed, odnosno villu rusticu ili ljetnikovac na bibinjskom poluotoku, reći će Gverić.
Po njemu je taj lokalitet kasnije nazvan Bibanum. Taj se naziv spominje u knjigama prvi put 1214. godine, dakle, u ranom srednjem vijeku. Kasnije se to ime slavenizacijom, a poslije i kroatizacijom, mijenja u Bibinje. Potrebno je ovdje spomenuti da se za vrijeme talijanske okupacije u Drugom svjetskom ratu Bibinje zvalo Bibano.
- U vrijeme hrvatskih narodnih vladara imanje “Točinju” (vjerojatno bibinjski posjed) 1066. godine kralj Petar Krešimir IV. daruje opatici Čiki prilikom osnutka samostana benediktinki kod crkve svete Marije u Zadru, znao je reći sad pokojni mons. dr. Pave Kero, kanonik Stolnog Kaptola sv. Stošije, vikar za kulturu Zadarske nadbiskupije, dobitnik nagrada za životno djelo.
Početkom 15. stoljeća počinju upadi Turaka i Bibinje doživljava svoju kalvariju. Zbog Turaka i kuge selo će se na poluotoku proširiti, jer se pred Turcima u selo sklanjaju stanovnici Stomorina sela (naselje oko crkvice svetog Petra iz 8. stoljeća – današnja Petrina).
- U doba turskih provala Bibinjci su bili okupljeni na poluotoku, na kojem i danas leži Staro Selo. S vremenom su izvan poluotoka nicali torovi, sjeverno uzduž stare ceste koja vodi od Zadra prema Sukošanu. To su bili Bugarijina tori, Sorića tori, Lisičina tori, Šimunića tori, zatim Karabana, Šindina, Lenkića, Režana tori i drugi, navode sugovornici.
Preci stanovnika tadašnjih i današnjih Torova gotovo svi potječu iz jezgre sela na poluotoku. Stanovnike Torova i danas ljudi u Starom selu nazivaju Toralima. Oni su Starom selu, zadržali su naziv Seljani.
Hrvatska “tvornica djece”
U pisanim dokumentima Bibinje se prvi put spominje 1214. godine. Danas broji 4.000 stanovnika, 400 učenika i 80 studenata.
– U Bibinjama, svojevrsnoj “tvornici djece” ima preko stotinu prezimena, od toga samo 27 domaćih koja čine 80% stanovništva, svi ostali su ili bibinjski zetovi ili doseljenici koji žive u 1.350 kućanstava. Stambenih jedinica je 2.800, od koji je 1.850 za stalno stanovanje, nabraja Kero.
Bibinjska prezimena su: Bralić, Bugarija, Delija, Frleta, Fuzul, Iglić, Karaban, Kero, Kinda, Lenkić, Lisica, Lonić, Lukić, Mikulić, Režan, Sekula, Sikirić, Sorić, Šimunić, Šindija, Vujica.
- Bibinjci su jaki jer su jedinstveni. Gostoprimstvo, otvorenost, dobronamjernost, svevremena spremnost za feštu na dalmatinski način, neposrednost, privrženost i odanost, samo su neke od karakteristika Bibinjaca. Uvijek znaju što je dobro, a što je zlo. I to će nazvati pravim imenom, bez skrivanja. Zato je s Bibinjcima lako, uvjerljiv je 80-godišnji Joso Kero, koji u Starom selu pretače vino.
