Prijedlog pravilnika o dodjeli i korištenju oznake “Maraština zadarska” za vina sorte Maraština iz Zadarske županije izradili su prof. dr. sc. Edi Maletić i prof. dr. sc. Damir Kovačić, a autori su s članovima Udruge vinara Zadarske županije upravo održali i završni sastanak bruseći detalje pravilnika.
Podsjetiti je kako su autori prije 10 godina izradili opsežnu studiju kroz projekt sa Zadarskom županijom. Prva je studija dr. Maletića istražila autohtone sorte grožđa ove županije te njihovu zastupljenost i potencijale. Potom je izrađena obimna studija koja je upravo Maraštinu sugerirala kao buduće “standardno” vino i vinski “zaštitni znak” ovog kraja, da dakle bude ovom kraju poput Graševine kontinentalnoj Hrvatskoj odnosno Slavoniji ili ono što je Malvazija Istri. Kod Maraštine su prevagnuli argumenti tradicije, još uvijek prisutnih nasada kao i kvalitete odnosno potencijala.
Maraština kao vjekovni sinonim kvalitete
Maraština sama bila je oduvijek uobičajeno bijelo vino ovog podneblja, bilo da je miješana s Debitom, ili još nekom sortom, ali je u kupaži Maraština bila zadužena za davanje kvalitete (aroma, boje, šećera odnosno alkohola).
Nakon 10-tak godina Udruga vinara Zadarske županije koja je u međuvremenu osnovana i osnažila djelovanje, krenula u raspravu i pripremu zajedničkog vina (ne mora biti zadnje niti jedino, više je puta konstatirano) s kojim bi išao veći broj ovdašnjih vinara, a koja bi promovirala brend i identitet Zadra i županije. Razmišljanja su išla od zajedničke boce, moguće i s ugraviranim grbom/oznakom, zajedničkom etiketom u kojoj bi svaki proizvođač imao prostor za upis svog naziva, kao najambicioznijih varijanti zajedništva pa do sada prevladalog skromnijeg istupa u kojem bi:
- Svaki proizvođač zadržao svoju bocu, svoju etiketu, a zajedništvo bi bilo označeno markicom - zaštitnim znakom “Maraština zadarska”, a što je prepušteno dogovoru vinara s dizajnerima, dok smo mi odrađivali pravilnik, kazuje nam dr. Kovačić.
Taj bi prepoznatljiv znak bio lijepljen preko desnog gornjeg ruba etikete na svaku bocu jer je u raspravi ocijenjeno kako bi tu bila najvidljivija odnosno najupečatljivija.
Neke od osnovnih odrednica ističe prof, Kovačić
- Da bi dobila oznaku Maraština mora biti ocijenjena s najmanje 78 bodova od Zavoda. Ukoliko ih ne dobije, vino te godine ne može nositi takvu oznaku, što ne smatramo problemom, štoviše to bi bila vrhunska reklama da kupci znaju da ako nema takvu ocjenu ne smije ponijeti takvu oznaku. I kroz sastanak su nam sudionici iskazali interes da se u pravilnik unese da će se Povjerenstvo oko minimalnog broja bodova izjašnjavati svakih par godina jer je želja da se prag kvalitete diže.
Predviđeno je formiranje Povjerenstva koje bi brinulo i štitilo oznaku i vodilo evidenciju o broju izdanih oznaka itd.
Oznaka kada bude definirana zaštitit će se žigom na Državnom zavodu za intelektualno vlasništvo.
Naravno da će se smjeti imati samo vina proizvedena u Zadarskoj županiji i to samo od grožđa iz ove županije. Naravno samo za vina koja su od nadležnih institucija dobila rješenje za puštanje u promet.
Digresija zbog Paga i Dalmatinske zagore
Tu je predsjednik Udruge vinara Radoslav Bobanović tražio izmjenu predloženog pravilnika kojim je utvrđeno da su vina proizvedena:
- U vinogorju Zadar – Biograd (vinogradarska podregija Sjeverna Dalmacija), te vinogorju Benkovac - Stankovci (vinogradarska podregija Dalmatinska Zagora), sukladno članku 4. Pravilnika o zemljopisnim područjima uzgoja vinove loze (Narodne novine br. 81/22).
- Imamo specifičnost zbog našeg člana Denisa Rake (Vina otoka Paga) koji je u Zadarskoj županiji, ali ne spomenutoj vinskoj podregiji (Sjeverna Dalmacija) već Kvarner (odnosno Hrvatsko primorje), te je u pravilnik potrebno unijeti i to.
Tu se konstatiralo kako imamo specifičnost da su ovdašnja vina i vinari u regiji Primorska Hrvatska koja obuhvaća cijelu obalu od Istre do juga Dalmacije. Unutar nje su podregije Hrvatska Istra, Hrvatsko primorje, Sjeverna Dalmacija, Dalmatinska zagora te Srednja i Južna Dalmacija. Zadarska županija prema tome obuhvaća i podregiju Hrvatsko primorje pod kojom je i vinogorje Pag (štoviše prema detaljnom navođenju time su obuhvaćeni i otoci Vir i Silba). Ostalo je podregija Sjeverna Dalmacija, što ovdje nitko ne spori, ali nam je pod njom upisano samo vinogorje Zadar-Biograd. No vinogorje Benkovac-Stankovci nam se vodi pod Dalmatinska zagora.
Tu se opet razvila diskusija, makar bez veze sa samim pravilnikom, o greški koju zakonodavac nikako ne ispravlja, a obrazložio je Stjepan Vučemilović:
- Moramo nastaviti tražiti da se izvrši ono što je prije ove izmjene zakona bilo zajamčeno i dogovoreno, da se vinogorje Benkovac - Stankovci svrsta u podregiju Sjeverna Dalmacija, jer ovdje nema Dalmatinske zagore, jer nema gore, Zagora je do Krke, istakao je po tko zna koji put Vučemilović.
Tomislav Škaulj naveo je nelogičnosti zbog takve klasifikacije iz vlastitog iskustva kada je za jedno vino dobio oznaku Sjeverna Dalmacija, a za drugo Dalmatinska zagora pa pitao u Zavodu kako su oznake različite kad su oba vina s iste arkod čestice.
Po 8.400 l vina po ha
Za oznaku kvalitetno vino na ovom ZOI (Zaštićena oznaka izvornosti) propisano je da po hektaru maksimalan prinos grožđa smije biti 12.000 kg odnosno 8.400 l vina, na što je dio vinara, posebno onih s kamena mogao samo konstatirati “dabogda” s obzirom na svoj enormno manji prinos.
- Kao i za sva druga vina prema važećim i našim i europskim propisima Maraštine mora biti najmanje 85%, dok je za zadržavanje naziva monosortnog vina dopušteno 15% drugih sorti, konstatirao je prof Kovačić iako je nekoliko vinara tražilo da se mora ići na 100% čistu maraštinu, ali je ovo zakonsko rješenje, pojasnio je Kovačić uz naznaku da dodaci smiju biti samo od preporučenih sorti za ovu podregiju i takvih koje neće utjecati na ekspresiju senzorskih karakteristika maraštine.
O svemu će brinuti Povjerenstvo od 5 članova, u kojem mora biti predsjednik udruge te jedan vinski stručnjak s područja vinarstva koji nije član udruge. Nositelji oznake dužni su snositi dio troška, a Povjerenstvo i Udruga će odlučiti hoće li dodatno naplaćivati svaku oznaku (u svijetu je to uobičajeno a sredstva se koriste za promociju takvog proizvoda).
Povećani nasadi i kvaliteta
Za vina iz pojedine berbe obveza je zatražiti oznaku “Maraština zadarska” najkasnije mjesec dana po dobivanju odobrenja nadležne institucije za puštanje vina u promet. Povjerenstvo ima i ovlasti kažnjavanja kao i kontrole uporabe markice, što ne namjeravaju činiti uobičajeno već po prigovoru kupaca, trgovaca i sl. da bi zaštitili vrijednost oznake.
Prof Maletić autor studije koja je Maraštinu iznjedrila kao vino s kojim se ovaj kraj treba “brendirati” i učiniti prepoznatljivim ocjenjuje kako je prošlo podosta vremena, ali u sadašnjim aktivnostima vidi konačno realizaciju projekta i studije:
- Vrijeme nije izgubljeno, štoviše i uvećane su količine plantažnog nasada maraštine kao i njena kvaliteta, odnosno ovdašnje su maraštine u međuvremenu priskrbile i čitav niz domaćih i međunarodnih vrhunskih priznanja kao što smo u međuvremenu od nje dobili i mirna redovna vina i pjenušce i vina Sur lie pa i barem dijelom s maraštinom i desertna vina odnosno prošeke, konstatirao je prof. Maletić navodeći i da imamo tri pripremljena i definirana klona za zainteresirane za sadnju.
Dakle ova oznaka davat će se i za sve te vrste i stilove vina.
