Sanjate li o životu na selu, preselite u Rupalj!

Ravnokotarsko mjesto Rupalj, koje je smješteno uz bogomdano plodno zemljište nedaleko Jadranske magistrale, četiri kilometra od Alića i Studenca prema sjeveroistoku, tek je krajem 2010. i službeno postalo samostalno naselje u sastavu Općine Poličnik.

- Ime dobiva po potoku Rupol, a u knjigama se spominje još u 14. stoljeću. Rupalj je oduvijek bio svoj na svoj, nikad pokoren i tako će i ostati, uvjerljivo je poveće društvo u centru sela.

Nastanjeno preko sedam stoljeća, tek prije 12 godina i 9 mjeseci postaje samostalno naselje u Republici Hrvatskoj, zahvaljujući Hrvatskom saboru. Dotad se u službenim državnim spisima vodio kao dio Islama Latinskog koji pripada Općini Posedarje.

- Hvala dragom Bogu i to je sada za "vike vikova" riješeno. Samostalno smo selo, i to je to, Rupalj samo pripada katastarskoj općini Islam Latinski. Zbrka oko samostalnog sela tek je bila administrativna zavrzlama, objašnjavaju sugovornici, mještani Ruplja.

Hrvatski sabor je tada donio konačnu odluku po kojoj su pogrešno spojena naselja Islamu Latinskom otada potpuno samostalna, i posedarska Podgradina i poličnički Rupalj.

Šime Rogić, Nikola Lulić, Zorka Štrkalj

- To i ptice na grani znaju, još od uspostava Općine Poličnik 1992., odnosno od 1. siječnja 1993. godine mi smo samostalno selo u sastavu Poličnika, ustvrdio je dobro poznati Šime Rogić, kojem je Benkovački sajam i deseti u mjeseci neizostavni dio života i življenja.

Barba Šime ima fotografsko pamćenje. Iako već duboko u trećoj životnoj dobi, kaže on, sa svojih 87 godina na leđima nije najstariji stanovnik Ruplja, stariji od njega su 89-godišnji Nikola Lulić i 97-godišnja Zorka Štrkalj.

- Prema katastarskoj izmjeri koje je 1709. provela Mletačka Republika, u Ruplju je na oranice otpadalo točno 94,69% zemljišnih čestica, dok je omjer između livada i vinograda bio gotovo podjednak i iznosio 2,65%, doznajemo na autobusnom stajalištu, ispred zgrade četverogodišnje škole u koju je do ljetnog raspusta polazilo 11 učenika.

Rupalj je na samom početku 18. stoljeća brojio tek 5 obitelji i 36 stanovnika. Već 1857. broji 112 stanovnika, 1910. ima 118, a 1921. okruglih 200.

- Sila prilika izmijenila je i Rupalj, a naročito po broju pučanstva. Godine 1961. bilo je najnapučenije, brojio je čak 342 stanovnika, obznanio je Božo Sušić, predsjednik Mjesnog odbora Rupalj, jedan od najdužih predsjednika MO u Lijepoj Našoj.

Vidakova kapelica Majke Božje

Vani je barem pola sela, ako ne i više. Otišli su za boljom korom kruha. Već 1981. godine u selu živi tek 260 duša.

- Tako, svuda nas ima, najmanje u Ruplju, rečeno je nedaleko kapelice posvećenoj Gospi koju su mještani prezimena Vidak podigli u čast pokojne Mitre jer je, kažu, bila žena i baba koju je svatko volio. Posvećena je prije 17 godina u povodu rođenja unuka Mateja.

Rupalj je prije 20 godina brojio 341 stanovnika, prije 10 godina 245, a protekle godine 9 manje, točnije 236. U 118 stambenih jedinica i 82 kućanstava žive Rupljani i Rupljanke prezimena: Rogić, Zdrilić, Demo, Gavran, Vidak, Vanjak, Sušić, Vrkić, Štrkalj, Bašić, Oluić, Baljak, Karamarko, Tokić, Maričić, Čulina, Lulić…

- Rogići su došli iz Popovića, Baljaci iz Lovinca, Deme iz Medviđe, Karamarko i Bašići iz Kruševa, temeljito nas upoznaju brojni sugovornici dok smo provirivali gotovo u svaki dvor, svaku kuću u Ruplju, od Alića do Vrkićeve kuće na kraju sela.

Nakon Domovinskog rata i prve crte bojišnice Rupalj svakim danom sve više napreduje, postaje moderno urbanizirano naselje. Međutim?

- Ovdje je prije svaka kuća imala barem 50 ovaca i nekoliko krava. Sad imamo sve što nam je potrebno od komunalne infrastrukture, a sve ostalo nam je nadomak ruku. Međutim, došla su neka nova i moderna vremena, govore nam mještani, navijači na impresivnom petodnevnom "balotaškom" spektaklu, Boćarskog turnira parova Rupalj 2022., kojeg organizira Boćarski klub Rupalj. To je zapravo bila mala Olimpijada boćanja u Ruplju, sa 40 natjecateljskih parova.

Djelić zemaljskog raja

Moderan zog, boćalište koji koriste BK Rupalj i BK Poličnik te asfaltno višenamjensko igralište u centru sela kod škole idealno je mjesto za druženje, rekreaciju i razbibrigu, poprište mnogih uzbudljivih, dinamičnih i neizvjesnih sportskih susreta, ali i lijepih životnih priča.

- U ovom djeliću zemaljskog raja u zadarskom zaobalju vlada istinska boćarska idila, boća se po modernim metalnim boćama po pravilima Hrvatskog boćarskog saveza, ali i s drvenim boćama sa stoljetnim pravilima kojih zapravo i nema, u jednom će dahu Šime Štrkalj.

Crkva, kapelica Bezgrješnog začeća BDM (Gospe Nikoljke) na groblju u Ruplju je teško oštećena u Domovinskom ratu. Obnovljena je 1997. Zvona teška 80 i 100 kilograma su čuvana i po završetku rata vraćena, da bi pod okrilje noći drznik, kojem očito ništa nije sveto, manje zvono ukrao.

- Lopovima ništa nije sveto, prije 10 i pol godina, početkom 2012., ukradeno je jedno od dva zvona s crkvice Gospe Nikoljke na mjesnom groblju. Popeli se na krov crkve, razmontirali preko 80 kilograma teško zvono i odnijeli ga, podsjeća, sad već baka Marija.

A onda je proradio dalmatinski dišet, ovdašnje veliko rodoljublje i domoljublje. Kupljeno je novo zvono te su oba elektrificirana, a postavljen je i gromobran.

Omiljeni svećenik don Luka

Naš omiljeni svećenik don Luka je vrlo savjestan, radišan i vrijedan čovjekoljubac što se vidi po zvonima i njihovoj elektrifikaciji, ali i po temeljitoj obnovi naše crkvice Bezgrešnog začeća BDM, reći će gospođa Ana.

Don Luka Šustić, župnik Islama Latinskog i Ruplja, za svećenika je zaređen u lipnju 2018. u katedrali sv. Stošije u Zadru, u zadarskoj prvostolnici u kojoj je prije 30 godina i kršten.

- Zamijenjeno je 20-tak kupi na krovu, stavljen je novi lim gdje god je stari bio savijen, balkonić ispod zvona je saniran, sve rupe su zatvorene, zatvorene su sve vanjske pukotine u zidovima te je napravljena hidroizolacija sa posebnim premazom. Izvršen je i redovni servis na klima uređaju, piše na Facebook stranici Župa Sv. Nikole - Islam Latinski/Rupalj.

Kakve su kuće, takvi su i ljudi. Pitomi i otvoreni, raduju se životu. Rupljani su gostoljubivi i darežljivi, pošteni i vrijedni, pobožni i susretljivi.

- Ponosni smo zbog toga, čežnja za Rupljem najbolji je znak da ga se voli iz dna duše i srca, tvrdi Predrag Rogić, dok nas gotovo na silu vuče na kat kuće "nešto prigristi i popiti".

Na povratku iz jednog dvora dopiru milozvučni tonovi: "Dok san bila u kolinki mala i onda san namignuti znala..."