Većina političkih analitičara koaliciju Andreja Plenkovića i Ivana Penave tretira kao savez desnog HDZ-a s ekstremno desnim Domovinskim pokretom, mutnim interesnim paktom u korupciji ogrezlog HDZ-ovog sustava s jednako takvim pojedincima svojedobno ispalima iz HDZ-ovoga vlaka.
Vjerujući u sve što su jedni drugima kroz kampanju sasuli u lice i što su najavljivali kao svoje zamisli za iduće četiri godine, analitičari su iscrtali i ideološku skicu za kolektivni portret HDZ-a i DP-a bez ikakvih nijansi - na toj skici sve je crno.
Kada je o političkim rookiejima iz DP-a riječ, Zadar ovog puta nije dao svoj “tamni doprinos mračnoj koaliciji - kad je o zastupnicima riječ, u nacionalnom crnilu nema zadarskog desnila. Voljom birača saborski je mandat u ime DP-a dobio aktualni gradski vijećnik Damir Biloglav, ali je Biloglav želio poštivati obećanje vlastitim pacijentima da će ga u ordinaciji opće prakse zamijeniti kvalitetan liječnik kojeg nije uspio pronaći, pa je na šest mjeseci zamrznuo svoj saborski mandat, a u Zagreb će kao zamjena ići Frane Tokić.
Što li oni rade u DP-u?
Međutim, Biloglav i Tokić se ne uklapaju u stvorenu percepciju klasičnih političara DP-a, ni jedan ni drugi ne spadaju u “foto robote” nabrijanih likova iz Penavine okoline: za njima se ne vuku skandalozni repovi sa sumnjivim diplomama i još sumnjivijim poduzetničkim podvizima niti se itko sjeća njihovih istupa s bilo kakvim ekstremističkim stavovima.
Obojica Milorada Pupovca doživljavaju kao političkog “etno-biznismena”, ali im ni Google dosada nije upamtio neoustaške eskapade kojima bi izazivali nelagodu i strah srpske nacionalne manjine. Obojica spadaju u staložene i nekonfliktne ljude čiji dosadašnji politički aktivizam nije obilježen isključivo destrukcijom niti su manjak ideja nadoknađivali viškom ideologije.
Što li oni rade u DP-u? Biloglav je prije 20-ak godina bio gradski vijećnik HSP-a, a kada je serija mitoza zahvatila pravaše, našao se u situaciji da mu se zamjera korištenje vlastite glave. HSP je bio u koaliciji s HDZ-om, ali je Biloglav nastupao po vlastitoj savjesti i pameti - završio je na “pravaškom ledu”, stigli su signali da se na njega više ne računa, jer nije usklađen sa stranačkim interesima.
Kada je pomislio da je s politikom završio, vratio se u Gradsko vijeće kao član DP-a i to zahvaljujući supruzi Karolini koja ga je “spojila” s Penavinim ljudima. Uvjeren da se političar, ako se želi boriti za opće dobro, najprije mora obračunati sa svojim egom, danas 64-godišnji Biloglav je postao član Predsjedništva DP-a, ali i dalje želi imati svoju glavu.
Bio je govornik na “antivakserskim skupovima” u vrijeme pandemije, ali nije pobornik Davida Ickea ni globalne teorije zavjere, svojim pacijentima nije sugerirao da se ne cijepe, ali je imao niz primjedbi na odluke HDZ-ove zdravstvene mašinerije i bio je “ekstreman jedino u obrani svojih prava” jer “svaki je ekstremizam samo signal da nešto nije u redu s ekstremistom”. Pitanje je samo hoće li Biloglavovo korištenje svoje glave ponovno izazvati demonske signale koje je već doživio među pravašima.
Sudbina pobunjenika
Tko je novopečeni saborski zastupnik Frane Tokić? Zadarska i županijska javnost za danas 39-godišnjeg Tokića su po prvi put čule kad je pred osam godina s mjesta zamjenika gradonačelnika pokrenuo pobunu u benkovačkom HDZ-u i to u tandemu sa Svemirom Vrsaljkom, drugim dogradonačelnikom. Bili su duboko uvjereni da dugogodišnji gradonačelnik Benkovca i neosporni lider lokalnog HDZ-a Branko Kutija autokratski upravlja ne samo Gradom nego i strankom, a cijeli aparat gradske uprave, Gradsko vijeće i stranačku infrastrukturu koristi kao paravan za svoju osobnu svemoć, dok, s druge strane, Benkovac tone sve dublje ne koristeći sve svoje razvojne potencijale. Znajući sudbinu svih HDZ-ovih pobunjenika, pogotovo onih u provinciji, ušli su u rizik i, očekivano, izgubili, ma koliko je “neutralnim promatračima” mladi Tokić tada izgledao kao mogući reformator HDZ-a, njegova skrivena kadrovska mogućnost i osvježenje za “bolju budućnost”. A onda je samljeven zajedno sa svim idealima s kojima je ušao u HDZ.
Najprije je Tokićeva nezavisna grupacija u vrlo sumnjivim okolnostima izgubila bitku unutar HDZ-a koji nije bio spreman ni za kakvu temeljitu promjenu, a potom je, opet u čudnim okolnostima, na lokalnim izborima obavljena i izvanstranačka, “parlamentarna egzekucija”. Tokić je, dakle, najprije pokušao HDZ “reformirati iznutra”, ali je taj pokušaj propao. Pa je s nezavisnom listom na lokalnim izborima 2017. godine za dlaku izgubio od Tomislava Bulića i uigrane mašinerije HDZ-a koja je znala da može izgubiti na glasanju, ali ne smije na brojanju. Dojučerašnje stranačke kolege iz HDZ-a nisu bile sklone pokazati “milost pobjednika”, Tokićeva “izdaja” je zaslužila “kontinuiranu kaznu”, a osveta “benkovačkom buntovniku” bila je surova i krajnje temeljita.
Najprije je odlukom gradske vlasti bez posla ostala Tokićeva supruga, dotadašnja ravnateljica Centra za pomoć i njegu “Sveti Ante” u Benkovcu - Antonija Tokić je od tada uspjela prijeći put od bivše ravnateljice do asistentice u nastavi. Potom je bez radnog mjesta ostao i Frane Tokić. U bizarnom raspletu otkaz mu je, neposredno pred prošle lokalne izbore “potpisao” Tomislav Bulić, tadašnji gradonačelnik i kandidat na nadolazećim izborima, a sve je obavljeno u sklopu nekakve sistematizaciji radnih mjesta u gradskoj upravi gdje je, koje li slučajnosti, ukinuto baš Tokićevo radno mjesto. Pritom, Tokić je u te izbore ušao kao član Domovinskog pokreta - bio je najozbiljniji protukandidat dojučerašnjem šefu i svojoj nekadašnjoj stranci, ali opet nije prošao.
Puno “neželjene zajedničke djece”
Od tada je u Gradskom vijeću Benkovca, gdje politički tavori u predvidljivo jalovoj opoziciji vladajućem i kontinuirano svemoćnom HDZ-u. I sada ga evo u Saboru gdje bi trebao biti djelićem “bratske koalicije” s - HDZ-om, s istom onom strankom koja ga je “sažvakala i ispljunula” nakon što nije prihvatila nijednu njegovu zamisao i želju za demokratizacijom, transparentnosti i posvećenosti javnom, a ne osobnom ili grupnom interesu!?
Tokić je odavno izgubio iluziju da su radikalne promjene unutar stranačkog sustava HDZ-a lako i bezbolno ostvarive radi “općeg interesa”. Sigurno više nema ambiciju “popravljati HDZ iznutra”. Od toga je poduhvata, kažu njemu bliski ljudi, kod Tokića preostala još jedino želja da u zastupničkom mandatu, ma koliko on trajao, kroz “nacionalni rad” pokuša promovirati “lokalni interes” i lokalne projekte ne bi li vrhu HDZ-a makar ukazao da su benkovački HDZ-ovci kočnica razvoju cijelog grada, a ne njegov pokretač. Čak i ta “željica” otvara prostor za nova, dodatna pitanja. Zar je zaista moguće zamisliti da na sljedećim lokalnim izborima, ako brak HDZ-a i DP-a potraje dotle, i ako nacionalna koalicija bude “spuštena” na lokalnu razinu, što ne bi bilo prvi put u kratkoj parlamentarnoj povijesti Hrvatske, u “bratskoj koaliciji” kao iskreni i prirodni politički saveznici završe Tomislav Bulić i Frane Tokić?
Na elementarnoj psihološkoj i ljudskoj, a ne samo političkoj i ideološkoj razini, pitanje je može li Tokić preko noći zaboraviti sve što mu se dogodilo. Dakako, njegov “slučaj” nije usamljen: u aktualni brak HDZ-DP utrpano je puno “neželjene zajedničke djece” da ona ne bi ugrozila ravnotežu između bračnih drugova krvavo posvađanih u vrijeme parlamentarne kampanje.
Miris vlasti pokrio je tu verbalnu septičku jamu, ali bi naknadna brakorazvodna parnica bila neopisiva. Iz jedne stare spoznaje ipak curi oprez: pokvareni je političar gori od pokvarene stranke jer je u stanju ugodno (pre)živjeti u nekoliko pokvarenih stranaka. A zna se i da od malo čega čovjek oslijepi kao od seksualnog nagona i aparata za zavarivanje. I možda od politike...
