Turska osvajanja koja su započela u petnaestom stoljeću, zatekla su većinu ovdašnjeg teritorija još u vlasti hrvatsko-ugarskog kralja, pod upravom banova i hrvatskih velikaša. Premda su Mlečani 1409. od Ladislava kupili kraljevska prava na Dalmaciju, pod tim su pojmom oni uživali isključivo uzak priobalni pojas i otoke. Svo zaleđe, Ravni Kotari, Bukovica, Dalmatinska Zagora, nisu se ni u kojem smislu nalazili pod mletačkom vlašću. Primjerice, većina posjeda između Cetine i Zrmanje nalazila se u vlasti cetinskog kneza Ivaniša Nelipića, a od njega su ih 1434. naslijedili Frankopani, koji su zbog toga došli u sukob s braćom Talovac, Korčulanima ili Dubrovčanima koje je posebno cijenio kralj Žigmund i imenovao ih banovima, vranskim priorima i beogradskim kapetanima. Makarsko primorje su Mlečani zauzeli tek 1452. Ban Ivan Tuz 1466. učvršćuje kraljevsku vlast u Dalmaciji, od Zrmanje sve do Neretve i u tvrđave postavlja posade hrvatske vojske.
Kličevica kao primjer
Jedna od takvih utvrda je i do danas dobro sačuvana Kličevca kod Raštevića. Arheološka istraživanja iz 1990. godine pokazala su da je fortifikacijski sklop Kličevice građen u dvije faze. Utvrda je trapezoidnog oblika s dominantnom okruglom kulom, a krov je očuvan do danas u originalnom obliku. Kada je Kličevica dodatno proširena, dovelo je to do negodovanja stanovništva obližnje Vrane, koju su kontrolirali Mlečani.
“Zapovijed Mlečana o prestanku gradnje dovodi do otvorenog sukoba s Kurjakovićima. Pritom dolazi do zarobljavanja određenih mletačkih vlastelina s jedne te stanovništva u okolici Kličevice s druge strane. Na koncu je ipak došlo do dogovora i razmjene zarobljenika te je dogradnja nastavljena. Međutim, dogovor je bio kratkotrajan. Mlečani su se žalili izravno hrvatsko-ugarskom kralju Matiji Korvinu te od njega zahtijevali da dogovori s Kurjakovićima prestanak gradnje. Premda im je Korvin izričito zabranio nastavak gradnje, Kurjakovići su se na to oglušili te nastavili radove sve do njihova završetka 1483. godine. Utvrda im je bila od velike važnosti za kontrolu trgovine i granice da bi prestali ulagati u nju.
Dar ul Islam
Trzavice s Mlečanima zaustavljene su dolaskom nove opasnosti u vidu ekspanzije Osmanskog Carstva na naše prostore, što se posebno intenziviralo nakon Krbavske bitke 1493. godine. Zbog toga utvrda početkom XVI. st. dobiva novu ulogu kao strateški položaj u obrani od Osmanlija. Dolazi do promjena u njezinoj unutrašnjosti u vidu izgradnje različitih puškarnica i obrambenih otvora za obranu od neprijatelja te upotrebe mnogih strelica i samostrelskih projektila. Bilo je tu i teškog naoružanja, o čemu svjedoče ostaci brončanog topa te kamene kugle katapulta. Osmanlije su dugi niz godina pokušavali osvojiti utvrdu, ali posada je uporno odolijevala sve do 1527. godine. Tad su je Osmanlije osvojili zajedno s cijelim benkovačkim područjem. U nju su postavili svoju vojnu posadu i zadržali je sve do 1550., kad je napuštaju jer su uspjeli prodrijeti do Vrane”, piše Josip Buljan u Hrvatskom vojniku.
Kad su Turci zauzeli sve banske utvrde u dalmatinskom zaleđu, izbili su u neposrednu blizinu mora i počeli graničiti s mletačkim posjedima. Posljednji su zauzeti Poličnik i Učitelja Vas koju su Turci preimenovali u Dar ul Islam, današnji Islam.
Smrt Petra Zoranića
Turska je vlast čitavo stoljeće trajala u Dalmaciji, a Vrana, Nadin i Obrovac bili su značajna središta. U Obrovcu su Turci uspostavili gusarsko uporište iz kojeg su odlazili na pljačkaške pohode po prostoru od Sali do Lošinja. Težak je bio položaj Nina koji Mlečani nisu voljeli i vjerojatno namjerno zapuštali kao simbol hrvatske vlasti u ovim krajevima. Grad je u više navrata bivao napušten i ostavljan u “ničijoj zemlji”, a između Zadra i Nina harale su turske akindžije od čijih je ruku, prema nekim teorijama nastradao i Petar Zoranić, česti putnik između dva svoja grada.
