Na dan 28. obljetnice vojno-redarstvene operacije, u hrvatskom narodu prihvaćene pod nazivom Oluja, našli smo se u Kninu s prijateljima, veteranima, hrvatskim narodom i naravno - bio je tu i velik broj političara.
Kiša, grmljavina, tmurni oblaci koji su sakrivali i Dinaru i Prominu, nisu izgleda bili glavni razlog za relativno slabu posjećenost ovoj proslavi tako značajnog praznika u čijem su nazivu zbijena tri praznika: obljetnica Oluje, Dan pobjede i Dan hrvatskih branitelja!? Zašto?
Iz pitanja koje su postavili novinari HRT-a, a koje je prethodilo našem razgovoru sa saborskim zastupnikom, hrvatskim dragovoljcem i veteranom Domovinskog rata, Stipom Mlinarićem Ćipom, dade se zaključiti kako će u dogledno vrijeme doći do razdvajanja proslave ovih praznika. Barem što se tiče Dana hrvatskih branitelja, dana za kojeg mnogi veterani smatraju kako su im njegovo obilježavanje i proslavu ukrali političari.
Nisu se borili političari...
Naime, pitanje je bilo kako Mlinarić gleda na incident koji se u tim trenutcima događao na prilaznoj cesti Kninu, na kojoj je policija zaustavila i zabranila ulazak u Knin pripadnicima Udruge HOS-ove IX. bojne iz Splita?
- Pohapsili su ljude koji su ovaj grad oslobodili. To je nedopustivo. Jesu li oni u tom trenutku imali insigniu HOS-a na rukavu, to je manje bitno. Ti dečki nisu trebali potvrdu ‘91. i ‘95. godine da dođu i da se bore ovdje, a Andrej Plenković je tražio potvrdu da ne sudjeluje u Domovinskom ratu. Danas on daje potvrde tko će doći u Knin, a tko neće i u kakvim majicama? Ako će netko govoriti što ljudi moraju na sebi imati obučeno, a što ne smiju, pa što je to? To je nedopustivo. Jako sam tužan, jako sam žalostan i nisam htio sudjelovati u njihovoj ovoj ovdje ceremoniji gdje ste morali dati OIB i ime i prezime da oni znaju tko će doći. To je nedopustivo, to nije proslava Oluje, ovo je Dan Hrvatskih branitelja i nemaju nam pravo uzeti ga! Ni Zoran Milanović ni Andrej Plenković ni Gordan Jandroković. Oni se nisu borili. Borili smo se mi, hrvatski branitelji, i ovo je naš dan, završio je prilično ogorčeno gospodin Mlinarić.
Naravno, ovu njegovu izjavu niste imali priliku vidjeti ni čuti na programima HRT-a, niti u drugim medijima, ali mi smo je snimili i, uz dopuštenje gospodina Mlinarića, s punim pravom je objavljujemo u našem Zadarskom tjedniku.
Nastavili smo naš razgovor pod neumoljivim pljuskom, pod nadstrešnicom, u neposrednoj blizini šatora na trgu dr. Ante Starčevića u Kninu, šatora u kojem su se natiskali ujedinjeni vrh Države, ministri, političari, i svi koji su dobili potvrde prisustvovanja toj ceremoniji. Iz šatora je dopirao red govora, pa red pjesme, malo pljeska i poneki zvižduk. Veterani, oni koji su zaista oslobodili Knin i Hrvatsku, bili su uglavnom po kafićima i u restoranu željezničkog kolodvora, ispunjenom do posljednjeg mjesta, slaveći svoj Dan na svoj način.
Najbolja lustracija - izbori
Stipe, što kažeš na ove informacije kako su pobunjenicima i teroristima koji su sudjelovali u okupaciji i rušenju hrvatske države, priznata sva prava za taj period rata, i mirovinsko i zdravstveno i prava na invalidnost..., skoro kao i hrvatskim braniteljima?
- Jedini sam od saborskih zastupnika koji je glasno i jasno rekao da je Zakon o civilnim žrtvama rata, koji su ministar Medved i HDZ progurali kroz Hrvatski sabor, da je to Zakon kroz koji srpski pobunjenici koji su se borili protiv nas ostvaruju prava i naknade. To je nedopustivo. Netko će nekada pogledati taj spisak i vidjeti tko su ti ljudi koji su kroz taj Zakon ostvarili prava. Ja sam tražio na Odboru za veterane da mi dostave popis osoba s ostvarenim pravima i naknadama, nakon godinu dana primjene toga Zakona. Nisu još uvijek dostavili spisak Odboru za veterane. Nažalost, taj Zakon je napravljen zbog koalicije s SDSS-om, da se njihovi pobunjenici riješe i dobiju prava i naknade od hrvatske države protiv koje su ratovali i željeli je uništiti.
Ima li takva politika, između ostalog, utjecaja na ovo masovno iseljavanje mladih Hrvata iz Domovine i bi li lustracija pomogla u sprječavanju ovoga stanja?
- Boriti se uvijek treba. E sad, kako to lustrirati? Po meni su najbolja lustracija izbori. Treba ih lustrirati na izborima.
Ponižena dijaspora
Bi li se nešto moglo uraditi pomoću referenduma, zar i to nije demokratski način odlučivanja i traženja promjena za stvari kojima većina naroda nije zadovoljna?
- Nažalost, po sadašnjim uvjetima za raspisivanje referenduma, to je jako teško postići. Jedino veće stranke i jake udruge mogu velikom mukom s puno volontera i s puno novca nešto uspjeti, a to sadašnja vlast vrlo dobro zna i zato je Zakon o referendumu ovakav kakav jest. Ni HDZ-u ni SDP-u, da se razumijemo, ni jednima ni drugima nije u interesu da se mijenja postojeći zakon. Po meni bi trebalo izmijeniti Zakon o referendumu na način - ako netko skupi sto tisuća i jedan potpis građana, referendum ide i rok za skupljanje potpisa ne bi bio dva tjedna nego četiri tjedna, mjesec dana. Mislim da bi to bilo dobro za demokraciju u Hrvatskoj, da bi se puno stvari uspjelo rješavati preko referenduma kad već ne ide preko Sabora.
Kažeš da bi najbolji način provođenja lustracije bio na izborima. No, što reći na Izborni zakon, prema kojem je naše iseljeništvo prilično diskriminirano?
- Ne da je naša dijaspora diskriminirana, ona je ponižena. Tri predstavnika srpske nacionalne manjine imamo u Saboru i tri predstavnika Hrvata iz iseljeništva, a ima ih više vani nego nas u Hrvatskoj. To je nedopustivo, ali opet kažem da su za to jedini krivci dvije velike stranke s privjeskom SDSS-a. Ni HDZ-u ni SDP-u nije u interesu da dijaspora glasuje i da dobije onoliko mandata koliko ljudi izađe na birališta. To bi bilo pravedno, to bi bilo pošteno i uz to elektronsko i dopisno glasovanje. To je ona osnova da bi izbori mogli dovesti do kvalitetnih promjena.
Djeca nedovoljno uče o Domovinskom ratu
Kako to provesti u djelo?
- Nažalost, za ove izbore je kasno. Izborna godina je već započela. Jedina mogućnost je da narod izađe na izbore i dovede na vlast hrvatsku domoljubnu opciju koja će to onda promijeniti i donijeti novi Izborni zakon. Jedino to, za sada.
Sve to lijepo i dobro kažeš, ali kako će na vlast doći takozvana desna opcija kad je potpuno razjedinjena i razbijena?
- Bojim se. Ne bojim se, siguran sam da sad podjela ide na dobro i na zlo. Vjetrovi koji dolaze u našu Domovinu izvana su zli vjetrovi. Znači, ovo je podjela na dobro i na zlo. Tko je na strani dobra, vjere, obitelji, domoljublja, tog se može nazvati desnicom. Moja opcija se nalazi na toj strani i na sljedećim izborima ćemo se svim silama truditi da napravimo što bolji rezultat da ne mogu više napraviti ovakvu nakaradnu vlast kakvu su napravili.
Dok je Stipe završavao svoj odgovor o dobru i zlu, upravo je i predsjednik Vlade završio svoj govor ispod šatora, a slabašan pljesak nije uspio nadjačati ni zvuk kiše koja je neumoljivo padala, tako smo mi nastavili naš razgovor. Sljedeće pitanje koje sam uputio gospodinu Mlinariću odnosilo se na kulturu, medije, školstvo i sve ono što utječe na formiranje mladih naraštaja Hrvata.
- Tu, nažalost, ministrica Nina Obuljen Koržinek i ekipa koja vodi Ministarstvo kulture, nisu ništa napravili. Znači, nema filma nijednoga o, naprimjer, herojima Domovinskog rata, o jednome Matijašu-Pauku, nema o jednom Blagi Zadri igranog filma, nema ništa o oslobađanju Knina. Da bar imamo igrani film o bitci za Vukovar, o Škabrnji, nebitno, mi nemamo ništa. Djeca u školama ne uče o Domovinskom ratu dovoljno. Uče par stranica u osmom razredu pred kraj školske godine. To je nedopustivo. Sedmi i osmi razred su djeca opterećena sa svim sadržajima povijesti koji nisu toliko bitni, a najmanje uče o novijoj hrvatskoj povijesti koja je temelj hrvatske države. Djeca moraju znati tko je stvorio hrvatsku državu, kako ju je stvorio i kakva treba biti.
Što je Plenković tražio kod Ane Brnabić?
U kontekstu svega o čemu smo razgovarali, neminovno se nametnulo i pitanje o daljnjem velikosrpskom ludilu, naročito u kontekstu “kontra” Oluje, čije su obilježavanje ove godine upriličili u Prijedoru u Bosni i Hercegovini, u gradu u kojem su četničke postrojbe uradile tipičan genocid nad Hrvatima i muslimanima 1992. godine, poubijavši nekoliko tisuća civila, koje su prethodno, za vrijeme cijele okupacije prisilili da nose bijele trake oko rukava što nije u Europi viđeno od vremena nacističke Njemačke. Upravo u tom gradu su čelnici velikosrpske politike nastavili potpirivati mržnju i napadati sve kako bi sebe proglasili tobožnjim žrtvama. Nažalost, ništa novo i već viđeno. O tome Stipe Mlinarić kaže:
- Iskreno, oni me ne zanimaju. Oni svojim divljanjem pokazuju samo tko su i što se od njih može očekivati. Ali mi moramo znati tko smo mi i znati se uvijek postaviti u odnosu prema njima. Nažalost ni Andrej Plenković ni Zoran Milanović se ne postavljaju prema tome kako treba. Milanović prima Dodika, a Plenković ide kod Ane Brnabić prije mjesec dana. Što je napravio kod Brnabićke? Je li tražio protokol o nestalima, je li tražio ratnu odštetu? Što je tražio, zbog čega si išao tamo? To mene zanima, jer dok se naši političari ne budu postavljali prema njima u svakoj situaciji čvrsto i odlučno tražeći istinu i pravdu, oni će i dalje divljati i širiti svoje laži, nemir i zlo.
Saborski zastupnik Stipe Mlinarić Ćipe je inicijator i predsjednik Centra dr. Ivan Šreter, centra za istraživanje ratnih zločina srpskih terorista u vrijeme Domovinskog rata.
U listopadu velika kaznena prijava
Zanima nas hoće li se kroz ovaj centar napraviti ikakav pomak u procesuiranju ratnih zločinaca koji su za sada izbjegli ruku zakona i slobodno žive u Hrvatskoj obnašajući čak i važne političke funkcije?
- Ja sam siguran da hoće. Sve što sam uzeo u životu, ja sam napravio. Do sada je šest kaznenih prijava predano. Velika kaznena prijava, to sada Vama, Zadarskom tjedniku, prvima govorim, ide u desetom mjesecu. Tada će svi mediji biti obaviješteni ispred DORH-a u Gajevoj, gdje će se odnijeti ta prijava direktno u ruke gospođe Zlate Šipek.
Možemo li znati o kome se radi u toj kaznenoj prijavi?
- Vidjet ćete. Tu su kapitalci. Za sada ne mogu iznositi imena, ali vidjet ćete. Sve kaznene prijave koje su do sada podnesene, nisu podnesene tek tako da bi ih se podnijelo. Za Centar rade vrhunski odvjetnici, ne vrhunski, najbolji “kaznenjaci”, odvjetnici u Republici Hrvatskoj. Prema tome, svaka kaznena prijava ide s imenom i prezimenom i svi su dostupni hrvatskim vlastima. Znači, ne ono u nekoj NN i negdje nego ime i prezime i dostupni su hrvatskim vlastima. Nek’ izvole i nek’ rade. Počeli su raditi. Mogu Vam reći da su u nekim stvarima dosta napravili, dobio sam povratnu informaciju iz DORH-a, počeli su ozbiljno raditi. Oni će raditi onoliko koliko ih budemo tjerali da rade.
Kiša nije prestala padati. Kao da poručuje da oluja još nije prestala. Treba još odraditi puno posla kako bismo postigli viziju koju smo o Domovini imali kad smo krenuli u njeno oslobađanje. Naša poginula braća od nas to očekuju i gledaju. Sklonili smo se s kiše, u društvo naših veterana, a političari su nastavili svoj program pod šatorom. Neka i oni vide kako je biti pod šatorom. Bog Vas blagoslovio.
