Učkin kravljak je vrsta koja je vezana za pašnjake i optimalno uspijeva na pašnjacima, najbolje na flišu, dakle na malo vlažnijim tlima u odnosu na vapnence. Ukoliko nema redovite ispaše ili košnje, ta biljka polagano nestaje, a na Učki je već sad rijetka, opisao je Slavko Brana, botaničar koji živi na obroncima Ćićarije.
Kada je rađena knjiga "Florula montis majoris: fotografski vodič kroz floru Učke", njegov kolega Boštjan Surina, jedan od autora, nije uspio na ovoj planini pronaći tu vrstu kako bi u knjigu stavio svježu fotografiju. Čak ni sam Brana nije na nju naišao u prirodi već 4-5 godina.
"Pravilno održavanje travnjaka ispašom ili košnjom na flišu bi i dalje održavalo tu vrstu vitalnom. Međutim, nema više stočarstva pa pojedine vrste nestaju, dakle smanjuje se bioraznolikost", napominje, dodajući da je nekadašnje ekstenzivno poljodjelstvo pridonosilo očuvanju biološke raznolikosti, posebno kada su u pitanju travnjaci.
Izumiranje vrsta
Ova biljka je posebna zato što je prvi puta opisana upravo s Učke prije 200-tinjak godina u publikaciji "Alpsko bilje Kranjske". Francuski liječnik i prirodoslovac Balthazar Hacquet je opisao tu vrstu kao novu i dao joj ime Učkin kravljak 1782. godine.
"Kravljaci su inače rod Carlina, specifične biljne vrste koje spadaju u tzv. hapaksante, vrste koje samo jednom u svom životnom vijeku cvjetaju i poslije toga odumru. I to im daje određena ograničenja u prirodi", ističe Brana.
Bioraznolikost je okosnica života, jednako je važna za ljude kao i za zaštitu okoliša te klime. Ljudima osigurava hranu, svježu vodu i čisti zrak. Ima također važnu ulogu u održavanju prirodne ravnoteže, pomaže u borbi protiv klimatskih promjena i sprječava širenje zaraznih bolesti.
No, vrste i ekosustave opterećuju ljudske aktivnosti koje uzrokuju promjene u staništima, onečišćenje i klimatske promjene. Znanstvenici procjenjuju kako je trenutačno u svijetu milijun vrsta biljaka, insekata, ptica i sisavaca u opasnosti od izumiranja.
Ministri zaštite okoliša Europske unije u lipnju su službeno usvojili Zakon o obnovi prirode (Nature Restoration Law) koji ima za cilj uvođenje mjera za obnovu najmanje 20 posto kopnenih i morskih područja EU do 2030. i svih ekosustava kojima je potrebna obnova do 2050.
Nakon dvije godine borbe, snažnog protivljenja, prosvjeda poljoprivrednika i zamalo fijaska, propis je ipak prošao. Njegov je cilj obnova prirode koja se ovim zakonom ne samo štiti, već se obnavljaju prirodna staništa diljem Unije.
Zakon ostavlja specifične, pravno obvezujuće ciljeve i obveze za obnovu prirode u svakom od navedenih ekosustava - od kopnenih do morskih, slatkovodnih i urbanih - te ima za cilj ublažiti klimatske promjene i učinke prirodnih katastrofa.
Zakon o obnovi prirode
Nova pravila pomoći će obnoviti degradirane ekosustave u kopnenim i morskim staništima država članica EU, postići sveobuhvatne ciljeve o ublažavanju klimatskih promjena i prilagodbi te poboljšati sigurnost hrane.
Zakon od država bloka zahtijeva uspostavu i provedbu mjera za obnovu najmanje 20 posto kopnenih i morskih područja unutar EU do 2030. te pokriva niz kopnenih, obalnih i slatkovodnih, šumskih, poljoprivrednih i urbanih ekosustava, uključujući močvare, travnjake, šume, rijeke i jezera, kao i morske ekosustave, uključujući morsku travu i slojeve spužvi i koralja.
Do 2030. godine države članice će prilikom provedbi mjera obnove davati prednost područjima Natura 2000. Na staništima koja se smatraju u lošem stanju, kako je navedeno u Zakonu, poduzet će mjere za obnovu najmanje 30 posto do 2030. godine, najmanje 60 posto do 2040. godine te najmanje 90 posto do 2050. godine.
Nacionalni planovi obnove
Prema novim pravilima, države članice moraju unaprijed planirati i Europskoj komisiji dostaviti nacionalne planove obnove, pokazujući time odlučnost u ispunjavanju zadanih ciljeva. Također, moraju pratiti i izvještavati o napretku i to temeljem pokazatelja bioraznolikosti.
Zakon o obnovi prirode bit će objavljen u Službenom listu Europske unije te će stupanjem na snagu postati izravno primjenjiv u svim državama članicama. Komisija će do 2033. preispitati njegovu primjenu i učinke na sektore poljoprivrede, ribarstva i šumarstva, kao i njegove šire socio-ekonomske učinke.
Podsjetimo, Europska komisija predložila je Zakon o obnovi prirode 22. lipnja 2022. u okviru Strategije o bioraznolikosti za 2030., a koja je dio Europskog zelenog plana.
Inače, više od 80 posto europskih staništa je u lošem stanju, a dosadašnji napori uloženi u zaštitu i očuvanje prirode nisu uspjeli preokrenuti ovaj zabrinjavajući trend.
Važnost zdravih ekosustava
Parlament je također zahtijevao mehanizam za "hitne kočnice" kako bi odobrio zakon, uz uvjet da se ciljevi za poljoprivredne ekosustave mogu suspendirati ako se utvrdi da nema dovoljno poljoprivrednog zemljišta na raspolaganju za zadovoljenje potreba za hranom unutar EU.
"Unatoč slabljenju zakona, ovaj dogovor nudi tračak nade za europsku prirodu, buduće generacije i život ruralnih zajednica. Zdravi ekosustavi nude zaštitu od ekstremnih vremenskih prilika, nestašice vode i zagađenja", izjavila je aktivistica Greenpeacea za bioraznolikost Špela Bandelj Ruiz.
Konkretno, države članice morat će provesti mjere kojima je cilj poboljšati dva od ova tri pokazatelja: populacija pašnjačkih leptira, zaliha organskog ugljika u mineralnim tlima usjeva i udio poljoprivrednog zemljišta sa značajkama krajobraza visoke raznolikosti.
Povećanje populacije šumskih ptica i osiguravanje da nema neto gubitka na urbanim zelenim površinama i pokrovu krošnji drveća do kraja 2030. također su ključne mjere novog zakona.
BLANKA KUFNER, AGROKLUB
