Zbog stalne turske opasnosti stanovništvo Zadra i okolice znatno se prorjeđuje, tako dolazi do slabljenja gospodarstva u gradu i njegovom zaleđu. U vrijeme 16. i 17. stoljeća Zadrom su harale u više navrata i jake, strašne epidemije kuge. Sve to, a posebno više od 150 godina turske prijetnje, utjecalo je na to da se snizio broj stanovnika i da je grad prilično materijalno oslabljen. Shvativši od koje im je važnosti Zadar i koje mu opasnosti prijete, Mletačka republika uviđa nužnost modernizirati zastarjele i oronule zadarske zidine, a grad pretvoriti u neosvojivu vojnu utvrdu. Venecija donosi odluku i u Zadar naseljava novo stanovništvo, a pod nadbiskupom Vickom Zmajevićem u više navrata doseljavaju i Arbanasi koji grade novo naselje kao predgrađe u jugoistočnom dijelu pred utvrdama i zidinama grada.
Borgo Erizzo- preteča Arbanasa
Predio Arbanasi bilo je nekad samostalno naselje Borgo Erizzo koje je dobilo ime po ondašnjem, iz vremena doseljenja, mletačkom providuru Dalmacije i Albanije Nicolu Erizzu. Prije predgrađe, a sad dio grada, Borgo Erizzo nastanjeno je vrijednim ljudima težacima i ratnicima, doseljenim početkom 18. stoljeća. Inicijativom barskog i zadarskog nadbiskupa Vicka Zmajevića, naseljeni su doseljenici, Arbanasi-Šestani iz područja iznad Skadarskog jezera u tri seobe (1726., 1727., 1733. godine). Ti novi stanovnici grade sebi izvan gradskih zidina, obiteljske kuće s visoko podignutim zidovima oko njih, vrijedno nasipaju nekad dugu uvalu Bregdetti (porijeklo imena uvale je iz albanskog jezika i znači morska obala). Na toj od mora otetoj zemlji mnogi uređuju vrtove, a od venecijanskih vlasti, u gradskom zaleđu, dobijaju zemlju u vlasništvo koju su spremni braniti, kao i sam grad Zadar.
Važna uloga nadbiskupa Zmajevića
Nadbiskup Vicko Zmajević daje podići župnu crkvu Gospu od Loreta 1739. god., u središtu naselja Arbanasa. Izgled crkve se mijenjao, a sadašnji izgled crkva dobija 1908.. Stanovnici Arbanasa su i dan danas veliki vjernici, koji redovito pohode svoju crkvu Gospu od Loreta, gdje, uz skladno pjevanje, prate svete mise. Arbanasi su poznati u Zadru kao dobri,vrijedni obrtnici I trgovci, a puno šire i kao jako dobri pjevači. Dokaz tomu su i danas mnoga arbanaška estradna pjevačka imena. Svoju feštu “Arbanaško čudo” Arbanasi slave tradicionalno 10.svibnja, na blagdan Gospe Loretske, a za ovu veliku feštu crkva se ukrašava zelenim lancima ispletenim od žuke (brnistre). Iz crkve se kreće u svečanu tradicionalnu procesiju po cijelom mjestu. Zatim se izvodi i prolazak ispod Gospe pred crkvom na trgu koji nosi njeno ime. Sve uz veliko pučko slavlje i brojnu posjećenost fešte dolaskom vjernika iz čitave Zadarske nadbiskupije.
Kolovare i Carska fontana
Prije gradnje naselja, na Kolovarima (jedno od tumačenja imena je mjesto na kojem se peru rane - lokalni izraz “ko lō varë” prev. oprao je ranu), na samoj obali izgrađena je Carska fontana 1546. g., a služila je za opskrbu vodom brodova i mjesnog stanovništva. Temeljito je obnovljena u 18. stoljeću, kada je ispred nje sagrađen kameni gat za pristajanje brodova. S vremenom Fontana postaje popularna arbanaška vizura. Povrh Fontane, na samom ulasku u Arbanase, nalazila se Učiteljska škola, Ilirska preparandija izgrađena na mjestu nekadašnjeg lazareta građenog za turske trgovce (1574.g.), adaptiranog 1866. god. za potrebe škole.
Vlaho Paljetak i ‘Marijana’
Staru Učiteljsku školu pohađao je s Hrvatima i jedan broj Arbanasa, kao dokaz pripadnosti Hrvatskom narodu, a među ostalim i Vlaho Paljetak (1893. – 1944.). Kažu da je baš u Arbanasima dobio inspiraciju za pisanje svima nam znane pjesme “Marijana”. Za talijanske vlasti, stara se preparandija zatvara, a 1923. sama zgrada pretvorena je u dio novoizgrađene tvornice duhana, namjenjene otkupu duhana, proizvodnji i prodaji cigareta (da ne bi rekli kontrabandi ili švercu) u tzv. Porto franco (grad bez carinskih pristojbi), kakvim je Zadar u to vrijeme bio proglašen. Smješten nadomak tadašnje talijansko - jugoslavenske granice idealan je za “izvoz” cigareta na okolna tržišta. Nedaleko od učiteljske škole izgrađena je, za ono vrijeme, moderna tzv. Pokrainska bolnica 1887., gdje se nalazi i dan danas kao zadarska Opća bolnica, naravno i danas cijenjena, sad mnogo veća, i kroz vremena uvijek na raspolaganju Zadranima i stanovništvu iz njegovog zaleđa.
Šetnica Karma
Govoriti o Arbanasima, a ne spomenuti kupalište Kolovare, Karmu lijepu šetnicu uz more i sjenovitu Punta Bailo bila bi velika greška. Zadrani ih kroz cijelu godinu, često i rado pohode u svojim nedjeljnim šetnjama. Zadarski Arbanasi u svojih 290 godina postojanja na ovim prostorima daju ogroman doprinos u kulturnom i sportskom životu grada. Zadar i priča o njemu, danas bi bila nezamisliva bez samih Arbanasa, njihovog mjesta, sad ne više predgrađa nego poznatog dijela grada Zadra.
