Kukljica je slikovito turističko i ribarsko mjesto, smješteno na krajnjem jugoistoku otoka Ugljana na kojeg se nadovezuje susjedni otok Pašman. Kukljici pripadaju otočići Mišnjak, Karantunić, Golac, Bisage i Školj Veli.
- Kukljiški krajolik na prvu prirasta k srcu. Kukljica se s pravom naziva i "vratima za Park prirode Telašćica i NP Kornati". Za Zadar smo vezani trajektnom i brodskom vezom u obližnjem Preku. Nasuprot Kukljici nalazi se kopneni Sukošan, dok smo plovili trajektom iz Gaženice temeljito će tzv. "don Bruno", koji je u Kukljici preko 20 godina.
Kukljica ima staru jezgru, Zelenu Puntu, prirodnu uvalu sa zaštićenom lukom, kristalno bistro more. Plaže Sabuša, Kostanj i Jelenica nalaze se s obje strane otoka.
Druga dimenzija života, vrijeme drugačije prolazi
- Život na otocima imaju potpuno drugačiju dimenziju od života na kopnu. Osim što se drugačije živi već i vrijeme "drugačije prolazi". Ovdje u Kukljici smo generacijama vezani uz more, pomorstvo i ribarstvo, omiljeno smo odredište mnogobrojnih turista, nautičara i izletnika, obitelji s djecom, mlađih i starijih gostiju, uvjerljiva je Kukljiška Ivana.
Prvi poznati pisani spomen imena Kukljica je u listini od 30. travnja 1106. godine kad se spominje darovanje maslinika samostanu Sv. Krševana u Zadru. Zatim 1349. i 1380., kada je na tom lokalitetu zadarska obitelj Cedolini imala posjede. Župa je davno osnovana, 1405. godine.
Najbolje sačuvani kukljiški dvori su: Bačin dvor, Benin dvor, Jojin dvor, Lisičin dvor, Lonin dvor i Martinov dvor, govore jedni od 30-ak ovdašnjih sugovornika za zavjetni blagdan Gospe od Sniga, kukljišku feštu.
Kukljica najviše stanovnika broji 1953. kad ovdje živi čak 1.612 žitelja. Godine 2011. ovdje je boravište prijavilo 714 stanovnika. No, ni Kukljicu nije zaobišla demografska, tzv. bijela kuga, prema Popisu stanovništva 2021. Kukljica ima 645 stanovnika ili gotovo 1.000 manje stanovnika nego prije 70 godina. Zimi još i manje.
- Škola je otvorena daleke 1871. godine, a kad sam bio prvaš, 1954. godine, bilo nas je 30 prvašića, Bilo je i četiri tima nogometaša, prisjeća se 76-godišnji Venko Mavra, u društvu Jadranka Mavre (74), Davora Stražine (74) i dr.
Kukljica ima oko 740 električnih brojila, 908 stambenih jedinica, od kojih je 423 za stalno stanovanje. Ima i 275 kućanstava u kojima živi 645 Kukljičana i Kukljiški prezimena: Bilan, Blagdan, Baljko, Bačić, Boško, Benić, Bosotina, Bačoka, Cukar, Filipi, Gobić, Hrabra, Jaša, Karlić, Kaica, Korčulanić, Kurić, Lisica, Lonić, Martinović, Meštrić, Mavra, Maričić, Milić, Ortulan, Ranj, Pušić, Selestrin, Škrokov, Stražina, Štrk, Vojvodić, Vulin, Vihar…
Sajon, Kukljiški Sajon, Noš Sajon
- Gospa od Sniga je tijekom stoljeća postala dio kulturnog identiteta Kukljice. Vjernički puk više od pet stoljeća, od 1514. godine, odnosno 509. put u nizu časti Gospu od Sniga u "crikvi", svetištu sa zapadne strane tjesnaca Mali Ždrelac u uvali Ždrelaščica. Svetište je spomenik kulture, naglasio je sakristian Šime Kandić, koji je u Kukljici punih 23 godine.
Kukljičani i Kukljiške blagdan Gospe od Sniga slave velebnom procesijom morem, kipom Majke Božje na brodu i defileom stotina raznovrsnih i okićenih brodova. Prema legendi, 5. kolovoza na dan Gospe Snježne na jedan od sedam rimskih brežuljaka pao je snijeg i u Kukljicu doplivao "kvadar" - slika Isusove majke Marije.
- Sinoć je bila nevera. Nema staha, nikad dosad u pet proteklih stoljeća za Gospu od Sniga nije padala kiša, a kamoli snig. Gospa nas uvik i zauvik čuva i brani, kaže 92-godišnja baka Ljubica Martinović, najstarija Kukljiška. Najstariji Kukljičanin je 96-godišnji Dragi Bačić.
Za taj veliki blagdan uz naziv "Marije od Sniga" postao je poznat kao "Sajon" ili "Kukljiški Sajon" ili "Noš Sajon".
- Do 1947. i zabrane procesije morskim putem brodovima se veslalo na ruke, da bi od 1971. i obnovljene morske procesije brodovi već imali motore te nije bilo potrebe za veslima, objasnila je baka Marija dodavši kako su Preške, Kualjke, Pašmanke, Kukljiške i druge vjernice na noge hodočastili do zavitne crikve Gospe od Sniga.
Uz Gospu Snježnu razvila se još jedna športska djelatnost. Oko brodova koji je prevozio Marijin kip, na kojem su glasno molili i pjevali, veslala se je i "regata gucov".
- Nažalost, ta drevna tradicija je zbog motornih brodova sasvim nestala, nostalgično će dida Marko.
Nakon svete mise Gospin kip se postavlja na pripremljen postament na brod, a svi su brodovi svečano okićeni. Cijelo vrijeme plovidbe od crkvice do Kukljiške vale, oko 1,5 milje, pjevale su se pjesme posvećene Mariji i Isusu.
- U procesiji brod Kozjak Šime Meštrića vuče brod Gof Gorana Boška u kojoj je bio Gospin kip, svećenici, članovi zbora i KUD-a Kukljica, Društva sv. Pavla i Bratovštine Blažene Gospe Ruzarice, navodi šinjorina Anamarija.
Kukljiški morski crkveno-pučki spektakl
Tom prigodom brodice, koćarice, jahte i gliseri kruže oko broda u kojem se nalazi Gospin kip okićen brojnim zavjetnim darovima zahvalnih vjernika za uslišane molitve tijekom stoljeća. Gore bengalke, morski crkveno-pučki spektakl koji svakako treba doživjeti.
Euharistijsko koncelebrirano slavlje u zajedništvu sa župnikom don Markom Vujasinom i subraćom svećenicima predvodio je zadarski nadbiskup mons. Milan Zgrablić. Nakon mise održana je svjetski poznata i jedinstvena tradicionalna procesija brodovima do mjesta Kukljice kojom se Gospin kip prenosi do župne crkve u Kukljici.
Veličanstvena slika, brojni brodovi prepuni ljudi, a na obali nekoliko stotina ljudi čeka dolazak Gospinog kipa i mnoštvo brodova, početak procesije do župne crkve. Među njima i 2-mjesečni Vice, 3-mjesečna Tonka, 1,5-godišnja Lana, 2-godišnji Duje…, ali i Bruno Karlić (84), Ante Vojvodić (81) itd.
- Gospin kip na kojem je zasigurno bilo oko 20 kilograma zavjetnog zlata, kažu trećina od zlata, nose djevojke obučene u bjelinu koja simbolizira čistoću: Petra Ranj, Aurora Bačinić, Šimona Škrokov i Mija Mavra uz pripomoć Svemira Mavre i Ante Marinka Korčulanića, nabraja sugovornik Andrija.
Poslije mise narod je išao kućama gdje ih je čekao bogat stol, svečano ručenje (ručak), vino, domaći kolači, četrun i obvezne punjene paprike koje su stoljećima odoljele modernim vremenima. Doduše, više nisu glavno jelo, ali ih svaka obitelj ima za svečani ručak.
- Nekad su nam frižideri bili bunari, reći će baka Ana.
I kod obitelji poznatog ptičara Vremenka Maričića, kukljiške foto kroničarke Rozalinde Korčulanić, načelnika Marina Boška, Drage Ranja i Zlaje Mavre bilo je svega u izobilju, za prste polizati.
