Medviđa, dragocjeni biser u srcu Bukovice naselje je koje administrativno pripada Gradu Benkovcu. U bukovačkom moru kamena smjestila se Medviđa tek 20-ak kilometara od mora, 60-ak kilometara udaljena je od Zadra, na pola puta između Obrovca i Benkovca.
- Kolijevka prastarog roda Bunjevaca na širem području koje se od stoljeća sedmog zvalo hrvatskim, od brda Prosik na istoku do Kunovca na zapadu i od brda Peć, Stražbenica i Runjevac na sjeveru do Bruške na jugu, uokolo rimske utvrde Hadra, naselje se u srednjem vijeku nazivalo Krmpote, kazao je dugogodišnji prijatelj Erstić.
Iako su mišljenja različita, današnji naziv Medviđa datira s kraja 17. stoljeća i to po Ivanu Milkoviću Medi, izdanku uskočke loze Milkovića iz Vinjerca.
Razne priče o nazivu naselja Medviđa
- Puk koji je naseljavao Medviđu nakon odlaska Turaka svom potomstvu prenio je priču da je mjesto nazvano po harambaši Medi Milkoviću koji je ovamo 1691. godine doveo 15 obitelji. No, kako je kasnije pronađen jedan kupoprodajni ugovor iz 1392. godine u kojem se mjesto već naziva Medviđa (zapisano kao Meduige), razvidno je da je ta pučka predaja bila pogrešna, između ostalog piše u monografiji župe Medviđa, naslovljene “Povijest Hrvata Krmpota, Medviđe i Zelengrada II.” autora Ivana Mitrovića.
Međutim, i drugi su Medviđari izdali povijesne monografije i knjige o ovom bukovačkom naselju i o župi i sad budi pametan! Bilo kako bilo Medviđari, u Medviđoj i gdje bili da bili, ponosni su na svoju Medviđu, bez obzira na porijeklo naziva naselja.
Shodno publikacijama Državnog zavoda za statistiku u Medviđoj je 1809. živjelo 999 stanovnika, 1900. ovdje ima već 1.263 stanovnika. Dvadesetak godina potom, 1921., ovdje živi 1.376 stanovnika, a 1931. godine najviše, čak 1.403. stanovnika. U poraću Drugog svjetskog rata, 1948., je 1.170 stanovnika, dok 1953. i 1961. broji 1.212, odnosno 1.211 stanovnika, a 1971. točno 1.124 stanovnika.
Demografski pad, tzv. bijela kuga, između ostalog potraga za boljim kruhom života dovela je do toga da je najveće iseljavanje bilo nakon Drugoga svjetskoga rata i u sedamdesetima. Godine 1981. ovdje je ostalo živjeti 917 stanovnika, a u predvečerje obrambenog Domovinskog rata 1991. ovdje je 686 stanovnika. Već 2001. u Medviđoj je 199 stanovnika. Prema popisu iz 2011. naselje je imalo 140 stanovnika, dok prema Popisu stanovništva 2021. Medviđa broji 108 stanovnika, sa stalnim boravkom vjerojatno i manje.
Pilip ili Filip, vječno pitanje
Medviđa ima 107 stambenih jedinica od čega je 60 za stalno stanovanje. U 43 kućanstava na hrvatskim ognjištima razasutih po selu žive Medviđari i Medviđarke prezimena: Erstić, Birkić, Šarić, Vidaković, Knez, Genda, Adžić, Kruneš, Demo, Mršić, Mikulić, Pešić, Lukić, Kapitanović, Katuša, Serdarević, Sakić, Stipanović, Gravić, Pilipović… A ponosno ime Pilip ili Filip je vječno pitanje.
Medviđa je bila selo multinacionalnog stanovništva. Godine 1913. imala je više stanovnika nego Benkovac, Obrovac ili Biograd na Moru. Ovdje je živjelo dvije trećine Hrvata i trećina pravoslavaca prezimena: Bogunović, Lukić, Milanko, Pupovac, Skokna, Škorić, koji nisu podrijetlom Srbi već najvećim djelom Vlasi.
-Medviđari, katolici i pravoslavci živjeli su u dobrim odnosima i u najtežim vremenima. Nisu dali da mržnja i zlo preplave razum i razboritost. No u Drugom svjetskom ratu i poraću ubijeno je 11 pripadnika vojske NDH-a, 9 pripadnika vojske NOR-a te su bile i 43 žrtve komunističkog i fašističkog terora. A onda je došao i Domovinski rat i stravičan pokolj 18 nedužnih hrvatskih civila, govore sugovornici u Medviđoj.
U predvečerje Domovinskog rata ovdje je 500-tinjak žitelja. A onda nepune dvije godine potom horor, Srbi su počinili masovni ratni zločin za vrijeme četničke okupacije sela. Zaselak Erstići je 9. veljače 1993. zavijen u crno, mučki je ubijeno 10 nedužnih civila od 18 do 88 godina.
- U četničkom krvavom piru mučki je ubijena majka Jeka, otac Petar, ujak Dujo, ujna Draginja Jeka i strina Jeka. Oni su sad na nebu, a mi svi negdje između, reći će Tomislav Ante Erstić.
Iako su poznati egzekutori nevine žrtve još uvijek čekaju pravdu, to žitelje i sve iseljene iz ovog kraja strašno boli. U selu je ubijeno 18 civila.
- Župa Prikazanja BDM u Medviđi, nadležna za Medviđu i Zelengrad utemeljena je 1855., razdvajanjem nekadašnje župe Bukovica. Taj kraj naseljen je od rimskih vremena, što potvrđuju i dva antikna grada, Hadra i Sidrona, i daje dobru medovinu, koju su ondje proizvodili i Liburni, kaže poduzetnik Radivoj Mitrović zvani Dragi iz Zelengrada, otac osmero djece.
Naziv mjesta u svom značenju povezuje riječi med i viđati, no život u Medviđi tijekom povijesti bio je sve samo ne meden. Zato sadašnja jezgra Medviđara koji žive u tom brdovitom kraju zaslužuju priznanje, poštovanje i divljenje jer su odabrali i odlučili ostati u mučeničkom mjestu svojih predaka.
Glavosjek sv. Ivana Krstitelja, Usičenje, Usik
-Ti tihi, postojani ljudi, čvrsti poput stijena koje ih okružuju, zaista daju svoj život za taj kraj i domovinu, ostajući na braniku toga dijela raseljene Hrvatske, u jednom od razgovora rekao je Ivan Genda, profesor hrvatskog i književnosti, autor triju knjiga o Medviđi i Bukovici i četvrte “Župa i župnici Medviđe”.
U Medviđoj kod crkve Prikazanja BDM svake godine je krajem kolovoza veliko crkveno-pučko veselje u povodu blagdana Glavosjeka sv. Ivana Krstitelja, Usičenja ili Usika, nebeskog zaštitnika ovog naselja heroja.
- Medviđari i hodočasnici dolaze ovdje u potrazi za duhovnim mirom i za svakog pojedinca to je istinski doživljaj. Gostoprimstvo domaćina i osjećaj dobrodošlice osjetite na svakom koraku, neopisivo. Štoviše, i na obližnom platou su šatori s pićem i jelom, ponajviše s pečenom janjetinom i lešo jaretinom, navodi Branko Budanko iz Promine.
Za Usik sv. Ivana raseljeni Medviđari koji žive u svim dijelovima Hrvatske i inozemstva, najviše na biogrskoj Kosi-Torovima iznad Jadranske magistrale i na zadarskoj Ploči, ali i u Šopotu (Knezi), Vrani, Sikovu, Raštanima, Lišanima Tinjskim (Mitrović), Rijeci, Slavoniji kao i oni koji žive u inozemstvu, u Australiji, Kanadi, SAD-u, Europi, okupe se u velikom broju u svojoj rodnoj Medviđoj.
- S Medviđarima dođe i tisuće njihovih prijatelja i hodočasnika u potrazi za duhovnim mirom i za svakog pojedinca to je istinski doživljaj. Međutim, ove godine, 29. kolovoza 2023., sve je pokvarila kiša, vjerničkog puka i znatiželjnika bilo je znatno manje. Nije bilo procesije, a ni misa nije bila na otvorenom već je župnik Krešo Ćirak sa subraćom svećenicima održao u župnoj crkvi, s vidnom sjetom će Ivan Birkić.
Svečev kip iz obližnje crkvice sv. Ivana Usika se prenese u župnu crkvu Prikazanja BDM gdje će ostati sve do blagdana svečevog rođenja, 24. lipnja.
