Otkriće natpisa s imenom kraljice Domaslave 2011. godine, potaknuo je veći interes za ulogu žena u hrvatskim vladarskim obiteljima. Riječ je o kamenom natpisu iz crkve sv. Vida u Klisu koji je pronašao pročelnik Konzervatorskog odjela Ministarstva kulture u Splitu, Radoslav Bužančić, a s latinskoga preveo povjesničar Neven Budak. U originalu tekst na latinskom glasi: Ego ... Rex Croatorum filiu(s ... regis una cum coniuge) mea Domaslava regina (hoc opus fieri iussi). Prijevod bi, prema Budaku bio: “Ja ... kralj Hrvata, sin kralja ..., zajedno sa svojom kraljicom Domaslavom naložio sam da se napravi ovo djelo”.
Vrijeme izgradnje ove crkve je bilo u prvom dijelu X stoljeća pa se tako može postaviti hipoteza tijekom čijeg kraljevanja je živjela kraljica Domaslava, premda se iz nadpisa ne može razabrati je li riječ o kraljevoj majki ili suprugi. U to doba vladaju prvi hrvatski kralj Tomislav I (914.-928.), Trpimir II (928.-935.), Krešimir I (935.-945.), Miroslav ili Stjepan I Miroslav (945.-949.) i Mihael Krešimir II (949.-969.) čija je žena poznata nam kraljica Jelena pa bi mu Domaslava mogla biti jedino majka.
Razvoj pomorstva i trgovine
O obiteljskom životu prvog hrvatskog kralja Tomislava ne znamo, na žalost, ništa, tako da je Domaslava mogla biti s njime u srodstvu, ali činjenica da je Tomislav nosio kraljevsku titulu samo četiri godine, daje veću statističku vjerojatnost za nekoga od nasljednika.
Prvi od njih je bio Trpimir II, za čije je vladavine “Hrvatska zadržala isti opseg i snagu”. Povjesničari su skloni vjerovati da je on prije bio brat, nego sin Tomislavov. Naslijedio ga je Krešimir I, najvjerojatnije sin, koji je također sačuvao veličinu i snagu države, a tijekom vladavine ovih kraljeva počinje se značajnije razvijati hrvatska pomorska trgovina, što svakako upućuje i na povećane prihode koji su se mogli uložiti i u gradnju crkve u Klisu. Važan izvor prihoda bili su i proizvodnja vina, ulja, vune i osobito soli, koje su također u ovo doba ojačale.
Ban Pribina Vranski
Krešimira I nasljeđuje kralj Miroslav, kojeg neki autori bilježe i kao Stjepan I Miroslav s kojim bi tako započeo običaj da kraljevi imaju dva imena (brat mu je Mihael Krešimir, nećak Stjepan Držislav, a kasnije slijede Stjepan Dobroslav, Petar Krešimir i Dmitar Zvonimir). Miroslav je vladao četiri godine i protiv njega su se podignuli mlađi mu brat Mihael Krešimir i ban Pribina i Hrvatska se našla u građanskom ratu koji je značajno oslabio državu od koje su i otpala neka područja, prvenstveno otoci Brač, Hvar i Vis, koji se vraćaju pod upravu Marijanske ili Neretljanske države. Dalmatinskom temom više ne upravljaju hrvatski kraljevi, nego zadarski prior Madije. Bosna, koja tad predstavlja relativno malenu oblast oko izvora istoimene rijeke se zajedno s Dukljom priklanja zajednici koju predvodi srpski veliki župan, vazal Bizanta, Častimir Klonimirović.
Ban Pribina kojeg se bilježi i kao Pribina II Vranski daje ubiti ili čak i sam ubija kralja Stjepana I Miroslava, kojeg nasljeđuje mlađi brat Mihael Krešimir II, često u literaturi nazivan i Mihajlo. Latinski mu se ime bilježilo kao “Michael” i ako ga treba prevoditi, što je za imena kraljeva uobičajeno, čini se da bi Mihovil bila prihvatljivija inačica.
Ako kraljica Domaslava nije bila supruga nesretnog Miroslava, makar znamo da nije bila niti žena njegovog mlađeg brata i protivnika te nasljednika. Supruga kralja Krešimira II bila je naime Zadranka Jelena Madijevka, koju u izvorniku bilježe Helena Madiana.
Hrvatska mornarica pobjeđuje saracensku
Sam kralj Krešimir II nastojao je obnoviti državu i popraviti štete koje je nanio građanski rat. Poduzeo je kaznenu ekspediciju na Bosnu vrativši je u sastav kraljevstva i opustošišvši kako navodi Barski ljetopis, župe Uskoplje, Luku i Plivu. Osim Pribine poznati su mu vazali ban Negomir u Slavoniji i ban Predimir Petrislavić u Duklji. Izgleda da je mornarica zadržala svoju vojnu sposobnost ili je tijekom njegove vladavine obnovljenja budući da u godini kada kralj Krešimir II umire, 969. Hrvati nanose poraz Saracenima kod Monte Gargana.
Kraljica Jelena najpoznatija je ženska povijesna osoba iz razdoblja hrvatskih narodnih vladara. Nakon smrti supruga, kralja Krešimira II, bila je zasad jedina poznata regentica do punoljetnosti sina budućeg kralja Stjepana II Držislava. Također je dala izgraditi dvije zavjetne crkve: crkvu sv. Stjepana na solinskom Otoku i crkvu Blažene Djevice Marije, također u Solinu u kojoj je sačuvan i njezin sarkofag s nadpisom koji glasi:
“U ovom grobu počiva glasovita Jelena koja je bila žena kralju Mihaelu, a majka Stjepana kralja. Ona se odreče kraljevskog sjaja dneva osmog mjeseca listopada. I bi ovdje pokopana 976. godine od utjelovljenja Gospodnjeg indikcije četvrte petoga cikla mjesečevog, sedamnaeste epakte, petoga kruga sunčanoga, koji pada sa šestim. Gle, ovo je ona koja je za života bila majka kraljevstva, a zatim postala majkom sirota i zaštitnicom udovica. Ovamo pogledavši, čovječe reci: Bože smiluj joj se duši!”
Domaslava Jelenina svekrva?
Tako kraljica Domaslava po svemu sudeći predhodi kraljici Jeleni, a nije isključeno ni da joj je bila svekrva. Dotada je jedina ženska članica vladarske obitelji poznata danas, bila žena duxa ili kneza Branimira, Maruša koja je zajedno s njime hodočastila u akvilejsku patrijaršiju gdje ih je oboje nepoznati benediktinac upisao u registar 880. godine. Nakon Domaslave i Jelene Madijevke, u XI stoljeću se zna za kraljicu Hicelu Mlečanku, odnosno Jascellu Orseolo, suprugu kralja Stjepana (III) Dobroslava (1035.-1056.), koja je bila kći mletačkoga dužda Petra Orseola. Njihov sin je kralj Petar Krešimir IV, a nije potpuno jasno koliko su još djece imali, budući da se Petar Krešimir IV opravdava papi zbog ubojstva brata Gojislava, a zna se također i za trećeg brata Tišemira, koji umire 1075. i čiji je sin posljednji kralj iz Trpimirove dinastije Stjepan II, odnosno IV(1089.-1091.). Za Petra Krešimira IV se zna da je imao kći Nedu, koja se udala za ličkog velikaša iz obitelji Lapčana. Razdoblje narodnih vladara završava s jednom ženom, kraljicom Jelenom II Lijepom, suprugom kralja Dmitra Zvonimira, sestrom mađarskog kralja Ladislava koji je na tome temeljio svoja vladarska prava u Hrvatskoj. Domaslava je tako tek peto žensko ime u višestoljetnoj povijesti hrvatske države.
