Sukošanski pjevač Boris Rogoznica prisjetio se uspomena iz djetinjstva, igri i ljubavi prema glazbi koja se razvijala u Gradskoj knjižnici Zadar. Otkrio je kome se na glazbenoj sceni posebno divi i što je za njega istinski uspjeh.
Podijelio je s nama simpatične anegdote s brojnih nastupa, istaknuo da je strpljenje najvažnije za glazbeni put te komentirao Splitski festival.
Umjesto na kavu s ekipom, išao u GKZD slušati glazbu
Djetinjstvo je, započinje Boris, proveo u rodnom Sukošanu, u maloj skromnoj obitelji.
- Nismo imali mobitele, električne romobile ni skupe igračke pa smo se uglavnom igrali, primjerice skrivača, graničara, “vatala” po brodovima i rivama, ali je jedna igra među dečkima bila omiljena - “Ta Ta”. Budući da smo ratna generacija, izrađivali bismo pištolje i puške od dasaka pa bismo se razbježali i posakrivali, a kako bi tko ugledao suparnika, glasno bi doviknuo “ta ta” što bi značilo da ga je upucao i da taj mora napustiti igru, prisjeća se Boris i dodaje da se nitko u njegovoj blizini nije bavio glazbom pa da se ta ljubav razvila kasnije.
Naime, kada je bio u osnovnoj školi, u 4., 5. razredu, postali su popularni CD-ovi.
- To je bila svojevrsna renesansa, pojava čistog digitalnog zvuka koji nije bio kompliciran za korištenje i ograničen kao dotadašnje ploče i kasete. Kako je tata nabavio radio s CD-roomom, mama je preko radija nabavila “One”, kompilacijski album najvećih hitova Beatlesa. Tada sam čuo “Yesterday” i “Something” koje su mi do dan-danas ostale jedne od najomiljenijih pjesama. Nisam si mogao priuštiti kupnju CD-a, pa sam se snalazio. Posuđivao sam od drugih ili naručivao kod jednog tipa iz Zadra 20-ak pjesama po CD-u s njegove kolekcijske liste. Izabrao bih koje pjesme želim i on bi ih stavio na CD, a ja bih uređivao covere, bojao, crtao i sl. I tako se počela stvarati strast prema glazbi, priča Boris i ističe da je kasnije, u srednjoj školi, otkrio Glazbeni odjel zadarske knjižnice koji je za njega bio Edenski vrt.
- Moji su vršnjaci provodili vrijeme odmora i markiranja u “Arkade”, a ja u Gradskoj knjižnici, slušajući glazbene albume na njihovim playerima i čitajući knjige, dodaje Boris.
Mnogo je izazova
Divi se, priznaje, izvođačima koji su ponudili kvalitetu te traju dugo, a da im nije nastradao privatni život.
- Kako se i sâm dugo bavim nastupanjem, vidim koliko je teško trajati. Nije uspjeh pojaviti se, zasjati kratko i pasti u zaborav. Uspjeh je proći sve stepenice od dna do vrha i zadržati tu poziciju, a da pritom ne upropastiš život sebi i svojim bližnjima. U ovom poslu je mnogo izazova i iskušenja. Treba biti jako oprezan i discipliniran. Smatram da su neki od najuspješnijih po tim načelima Gibonni, Petar Grašo, Doris Dragović, Vanna, Tereza, Nina Badrić... Zatim, bandovi poput Parnog Valjka, Prljavaca.. Oni imaju moje divljenje i poštovanje. A od mlađih, to bi svakako bili Matija Cvek, Mia Dimšić, Igor Drvenkar, Marko Škugor te nekolicina drugih, kaže Boris i napominje da prednost uvijek daje kantautorima koji sami naprave svoje najveće hitove.
Otkrio nam je da mu je zadnja pjesma “Da nam bude lipo” posebno draga.
- Volim je slušati jer se tada dobro osjećam, podiže mi vibraciju. Budi najljepše emocije i uspomene, komentira.
Smatra da su za uspjeh na glazbenoj sceni ključni talent, marljivost i upornost.
- Nadalje, lijepo i pristojno ponašanje i način ophodnje prema drugima. Profesionalnost, kolegijalnost te strast. Mora se na tebi vidjeti da voliš to raditi. Ako pjevaš preko volje, mrk, nećeš daleko dogurati. Moraš jako voljeti to što radiš da bi prenio emociju na druge, ističe Boris.
Od sviranja na svadbi do prijateljstva
Boris je ove godine nastupio drugi put na Splitskom festivalu i, kako kaže, bilo je fantastično.
- To je izvrsna prilika za prezentaciju sebe i svog nivoa pripremljenosti, ali i profesionalnosti. Puno ljudi mi je čestitalo na nastupu i pjesmi, što je veliko priznanje za moj trud i upornost pa se, iako nisam osvojio nagradu, osjećam kao pobjednik, kazuje Boris.
Zanimljivih anegdota bilo je toliko da je teško svega se sjetiti, no ipak nam je ispričao neobičnu situaciju tijekom pandemije.
- Svirao sam na svadbi, a svatovi su morali napustiti prostoriju u 23 sata jer su tada bile takve mjere na snazi. Nisu imali kamo otići nastaviti druženje jer ništa nije radilo, pa sam ih ja pozvao kod sebe u stan. Uzeli smo cugu, klopu i nastavili u mom stanu feštati. Bili su oduševljeni i s tim mladencima se družim i čujem redovito, prepričava nam Boris kroz smijeh.
Zadnjih desetak godina redovno nastupa. U jednom je periodu radio u ekonomskoj struci, ali mu se ništa od tog nije pokazalo dugoročnim.
- Ako bismo pričali o smislu života, moja teorija je da je smisao otkriti svoj talent i strast za baviti se nečim u životu u čemu možeš biti najbolja verzija sebe. Tako da, ako sam već otkrio da je meni to glazba, da sam u tome jako dobar i da imam veliku potvrdu od svoje publike i klijenata, zašto bi onda to zanemario i bavio se nečim drugim, kaže Boris i dodaje da, uz glazbu kao core biznis, pokreće posao iznajmljivanja kuće koju su tata i on adaptirali u rodnom Sukošanu.
Doprinos kolektivu
Najvećim uspjehom smatra stvoriti novu vrijednost.
- Ima ljudi koji prodangube svoj život, svoje najbolje i najproduktivnije godine. Uspjeh je biti suprotan tome. Napraviti neki doprinos kolektivu u kojem djeluješ. Ostaviti trag s pozitivnim i kvalitetnim stvarima ne radeći nešto protuzakonito ili zlobno pa da si prividno uspješan, već uspjeti na dostojanstven način, podignuti obitelj, odgojiti djecu te prenijeti uspješna načela i prave vrijednosti na njih. Smatram da se tada čovjek odradi životnu misiju i da možeš mirno prema svojoj odjavi, iskreno govori Boris.
Na koncu, mlađim zaljubljenicima u glazbu poručio je da se trude stvarati svoju glazbu i svoj put te da se, s obzirom na to da treba puno vremena za konkretne rezultate i ubiranje plodova rada, opreme strpljenjem.
- I radite sve sa srcem i strašću. Ako na pozornici ne goriš, ne vidi se da uživaš u tome, kako će onda drugi uživati i biti spremni platiti da te gledaju i slušaju?! Gažirajte što više! Nađite bilo kakvu mogućnost, bend, trio, duo. Ja recimo nastupam posve sam. Nije mi izgovor bio da ne mogu nastupati jer nemam band. Krenuo sam posve sam i s godinama se uspio pozicionirati u svom fahu. Nastupi su najbolji način stjecanja iskustva ali i nužne zarade kako bi mogli ulagati u daljnju karijeru. Ulagati treba stalno. Od svake zarade odvojiti dio koji ćete namijeniti marketingu, pjesmama, spotovima, instrumentima i slično, zaključuje Boris.
