Jere Bilan, poznati je zadarski sindikalist, bio je dugo godina omiljeni srednjoškolski profesor, ali je i pisac, autor pripovijedaka i priča. More mu je, kaže, u genima i ono mu je sudbina od koje ne može pobjeći.
Nestašno dijete
- Ime sam dobio po didu Jeri koji je bio pomorac još prije Drugoga svjetskog rata koji ga je zatekao u New Yorku. Neobičnim životnim putevima došao je u Peru gdje je živio u gradu Chimbote i bio vlasnik ribarskog broda imena “Velebit”. Šezdesetih godina vratio se u Hrvatsku, na svoj otok Žirje, odakle potječe prezime Bilan, priča Jere o svom djedu po kojem nosi ime i dodaje da Bilana ima i u zadarskom kraju, na otoku Ižu i u Kukljici.
Djetinjstva, koje je proveo u rodnom Zadru, na Puntamici, sjeća se s radošću i nostalgijom, iako je, otkriva, bio nestašno dijete.
- Jednom je dida pituravao grilje na prozoru. Imao sam tada tri ili četiri godine. Kad on nije gledao, ja sam cijeli važ plave uljane piture izlio sebi na glavu. Poslije su me satima prali u razrjeđivaču. Drugom sam se prilikom zaključao u konobi, a nisam znao otključati vrata. Morali su provaljivati kroz prozor kako bi me otključali, prisjeća se svojih dječjih nestašluka i otkriva da se u srednjoj školi bavio judom.
- Trener mi je bio Bore Štrbac, sada nastavnik u Bakru. Bio sam uspješan judaš, tako da sam u svojoj kategoriji bio pozvan u juniorsku reprezentaciju Hrvatske, kaže dalje ovaj Zadranin koji je nakon završetka Fakulteta strojarstva i brodogradnje namjeravao raditi kao projektant u SAS-u.
Plovidba na tankeru “Dugi otok”
- Kod odabira svog zanimanja presudilo je poznanstvo s danas nažalost pokojnim direktorom Stanislavom Antićem koji mi je savjetovao da upišem baš taj fakultet, kaže i dodaje da su, kako to često biva, stvari krenule sasvim drugim tijekom, pa je završio u prosvjeti. Zaposlio se kao nastavnik u zadarskoj Pomorskoj školi gdje je predavao brodostrojarsku skupinu predmeta, a na to razdoblje ima lijepe uspomene.
- Rad s djecom ima svojih ljepota. U kontaktu ste s mladim ljudima punim energije i optimizma koji su na pragu svog života. S užitkom pratite njihovu transformaciju od učenika prvog razreda srednje škole do zrelih maturanata. Imam tu privilegiju da moji bivši učenici plove čitavom kuglom zemaljskom. Održavam s njima kontakte putem društvenih mreža i mogu s ponosom kazati da su postali odgovorni članovi naše društvene zajednice, ističe i naglašava da Zadrani imaju veliku sreću što žive uz more, jer kako kaže poslovica - kad staviš prst u more povezan si s cijelim svijetom.
- Ispunio sam želju za usavršavanjem svojih znanja o brodovima i plovidbi, te sam dobio priliku ukrcaja na brod Tankerske plovidbe. U tri sam tjedna, ploveći na tankeru “Dugi otok” plovio do Rusije prevozeći sirovu naftu. Od Rijeke do Novorosijska, pa natrag u Trst. Prošao sam kroz Jadransko, Jonsko, Egejsko, Mramorno i Crno more, kroz tjesnace Bospor i Dardanele, sjeća se putovanja kroz područja koja su danas blizu ratnih zona na kojima se vode borbe između Rusije i Ukrajine.
- Bili smo usidreni ispred Novorosijska koji je velika vojna baza, a na brdu u blizini, uz obalu Crnog mora nalazi se Putinova vila, kaže još Jere Bilan o sjećanju na tu plovidbu, te dodaje da je 1989. imao priliku posjetiti Blizance, tornjeve World Trade Center srušene 2001. godine.
Posjet Blizancima
- Samo je jedan toranj bio otvoren za posjetitelje. Brzim liftom došao smo na zadnji kat tornja i popeo se On the roof, na krov. Metalna platforma za posjetitelje bila je podignuta dva metra iznad zemlje okružena visokom ogradom pod naponom. To je bio pogled koji se ne zaboravlja nikad u životu, a onda je još dobio povijesni značaj, kaže Bilan kojemu je velika ljubav i književnost. Napisao je tako zbirku priča za djecu gdje je glavni lik Hobotnica Nika, pa su priče nazvane “Hobotnica Nika i prijatelji.” Prvijenac mu je bila zbirka pripovijedaka “Svjetionik”.
- Moje spisateljske ambicije nisu slučajne jer mi je ujak poznati zadarski publicist i novinar Drago Marić. I dalje pišem kao suradnik Pomorskog vjesnika, a nove knjige pripremljene su za tisak, otkriva još Jere koji je trenutno zaposlen u Zagrebu, kao glavni tajnik u Nezavisnom sindikatu zaposlenih u srednjim školama Hrvatske.
- To je također rad u obrazovanju, ali na jedan drugi način. Radi se na kolektivnom pregovaranju vezano za Temeljni i Granski kolektivni ugovor, na izradi dokumenata i zakonskih rješenja iz područja srednjoškolskog obrazovanja, na zaštiti radnopravnog statusa članova, kaže na kraju Jere Bilan koji u svoj Zadar navraća kad god može jer, kako kaže, bez mora ne može živjeti.
